Narcistička kultura u ogledalu - nemoj me ignorirati

U pismu starijem bratu Aleksandru, Čehov mu savjetuje: “Sve što trebaš je biti malo više iskren prema sebi; ne budi protagonist vlastitih romana; zaboravi sebe - pa makar i na pola sata. (...) Subjektivnost je gadna stvar jer ti kao mladom piscu uvjerljivo ukazuje na mane”. Taj zaborav sebe u suvremenoj umjetnosti okružen je ogledalima. Kad prog guru Steven Wilson u pjesmi “Self” odlučuje progovoriti o tom fenomenu fluidnog identiteta (usp. Bauman), onog koji će redatelj spota Miles Skarin okarakterizirati sposobnošću da preko algoritama vrlo lako postanemo netko drugi, onda ni ne čudi jeziva Hararijeva teza o neodrživosti umjetnosti koja se poigrava našim emocionalnim registrima. Umjetna inteligencija u potpunosti će je vrlo brzo promijeniti, zaključuje izraelski povjesničar iz ostakljene vile u Karemi Yosefu. Te pukotine, nedostaci koje vidimo i u kazalištu koje čeka svoje nove prevratnike, poput Pintera ili Becketta, dio su samo jedne šire slike u kojoj je ekonomski razvoj postao sinonim za umjetničku stagnaciju. Danas su promjene tehnološke, no mi smo emocionalno i dalje u kamenom dobu, reći će Fromm. Taj tehnološki boom ne osnažuje, stavlja nas na sedative, sumorno u “The Decadent Society”, ustvrđuje Ross Douthat, konzervativni kolumnist The New York Timesa. Bogata, moćna zapadna društva jednostavno prestaju kotačiće intelektualnog napretka vrtjeti prema naprijed, stoga ne čudi porast, između ostalih kulturnih ratova, kulture otkazivanja, wokea i ostalih u široj društvenoj slici efemernih fenomena. Ako se samo prisjetimo izravne kazališne reakcije na pandemiju u vidu autorskog mozaika “Monovid-19” (r. Anica Tomić, ZKM, 2020.) i zaključka Nataše Govedić kako bi drama trebala pokloniti nešto drugo osim moje male paranoje, jasno je da se od eseja Toma Wolfea iz 1976. “The Me Decade and the Third Great Awakening” nije mnogo toga promijenilo. Nekad smo bili dijelom jedne velike biološke struje, sad smo se sveli na pusti me živjeti kao... plavuša, zamorac, Facebook aktivisti (nastavi niz). Nismo se ni okrenuli, a eto nas kao Charlie Chaplin u “Modernim vremenima” - jedan bespomoćni rob sustava.