Ne postoji praznik, violončelo se mora vježbati svaki dan!

Njih dvije dugogodišnje su prijateljice i kolegice, no iz mase običnih ljudi izdvaja ih jedan poseban talent - obje su talentirane i predane violončelistice. Sunčana Tušek i Marija Mračević, s godinama školovanja iza sebe, neumornim vježbanjem na svom instrumentu, danas su dio orkestra splitskog HNK. Kad smo vodili ovaj razgovor prije tjedan dana, bile su zauzete snimanjem glazbe za balet “Esmeralda” talijanskog skladatelja Cesarea Pugnija, čija će premijera zaživjeti 8. svibnja, iako uvjeti još nisu onakvi kakvi su bili prije pandemije. Splitska publika, naime, najviše voli operne spektakle, koje trenutačno prate u skromnijem obujmu, ali svi se nadaju da će velika djela ponovno zablistati na pozornici. Sudbina Splitskog ljeta ovisit će, pak, o daljnjem razvoju epidemiološke situacije, iako je prošle godine sve održano kako je i planirano, dobrim dijelom i zbog toga što su izvedbe bile na otvorenom. I Marija i Sunčana svoj instrument zavoljele su rano u životu. “U obitelji imam nekoliko glazbenika, vrlo rano su primijetili da imam apsolutni sluh, pa su me roditelji, iako nisu i sami glazbenici, s pet godina dali u Glazbenu školu ‘Josip Hatze’. Dalje je sve išlo nekako prirodno. S lakoćom sam završila Srednju glazbenu školu, već sam osvojila i dosta nagrada, pa je upis na Glazbenu akademiju bio logičan slijed događaja. Ja sam glazbenik do srži, glazba je u mojoj DNK. Zato se smatram sretnom što me život odveo na pravi put za mene, s roditeljima koji su mi cijeli život najveća potpora i oslonac”, započinje naš razgovor Sunčana Tušek. Dodaje da violončelo ima predivan, topao zvuk, i da bi ga kasnije i sama odabrala.