Brojevi su se baš lijepo namjestili: punih 18 godina nakon što je prvi put gostovao na Pulskom festivalu knjige i autora - Sa(n)jam knjige u Istri, crnogorski glazbenik, skladatelj, pjesnik, performer i ekolog, Rambo Amadeus, opet dolazi u Pulu i opet s istim povodom, točnije povodima. Antonije Pušić, kako već glasi pravo ime Ramba Amadeusa, jedan je od gostiju ovogodišnjeg, jubilarnog 30. Sajma knjiga na kojem će, naravno, svirati, ali i govoriti o svom mikrokozmosu, malom, zatvorenom svijetu iz kojeg u veliki izlazi zvukom i nastupima na kojima dokazuje kako mu godine nisu smanjile kreativne i energetske kapacitete.
Express: Gospodine Pušić, tko vas još zove pravim imenom, Antonije, ili prezimenom kao u ovom slučaju, odnosno je li Rambo Amadeus, uvjetno kazano naravno, pokrio identitet Antonija Pušića?
Ću bolan pokrio, pojeo ga je. Taj avatar ima veliki apetit. Ali zauzvrat je udobno, oklopno vozilo za džombasto društvo spektakla koje nažalost danas svi živimo. Pravo da vam kažem, ne nedostaje mi mnogo moj drevni, lični identitet. Valjda sam i napravio ovaj drugi jer mi prvi nije bio baš funkcionalan.
Express: Još jedno pitanje iz ladice u kojoj nisu kapitalna, ali jesu itekako zanimljiva: sjećate li se koncerta u ulcinjskom pristaništu - koje u Ulcinju zovu skela - na kojem je “Smrt popa Mila Jovovića” izvedena nerazumno puno puta?
Kroz maglu se sjećam ambijenta, ali ne i repertoara, ali takvo ponašanje, ruku na srce, mi ne djeluje strano.
Express: Osim glazbenog pravca koji ste praktički sami stvorili kombinirajući različite žanrove, bavite se i operom, klasičnom glazbom, jazzom, ali je sve to, ma koliko bilo relevantno, i dalje u sjeni temeljnog zvuka i poetike po kojoj ste prepoznatljivi. To je vaša želja ili posljedica ukusa publike, medijske slike o vama, načina na koji želite funkcionirati u javnom prostoru?
Nemam zaista neki plan, žanr kojega se držim. Radim impulsivno, sasvim instiktivno. Pišem tekstove, sklepam neku muziku preko toga, malo me sramota da tu nešto detaljišem kao da živimo u doba baroka. Volim da pravim muzičke karikature, da nema gužve koja sakriva poentu. Nekad dobijem i neku porudžbinu, super mi je izazov da radim nešto što nisam nikad radio, kao operu, na primjer. Ali ni slučajno se ne upuštam u takve avanture bez jasnog budžeta, rokova i avansa. Samo jasan budžet, rok i avans mogu da daju kakav-takav rezultat, inače bih u beskraj glavinjao po tako komplikovanim formama. Opet, “sav taj jazz” koji se nekako podvlači pod kožu je stvar senzibiliteta. Naravno, pričam o Ornetteu Colemanu, free jazzu, a ne o Davidu Brubecku, zvuku za holove hotela A kategorije.
Express: Ove godine ste gost 30. Pulskog festivala knjige i autora - Sa(n)jam knjige u Istri i nije prvi put da dolazite na ovaj događaj. Po čemu pamtite raniji nastup?
Joj, ne sjećam se. Trenutno pišem memoare i svi skorašnji, prijatni događaji su mi otišli u drugi plan pri sjećanju na avete prošlosti.
Express: Je li vaš ponovni posjet Puli i oblik priznanja poeziji koju pišete i koja je na jugoslavenskoj sceni bila čudan spoj poetike New primitivsa, tehnika rapa, povremeno garniranih vašom verzijom simfo rocka, satire, ma svega nečega, a opet originalna i, zanimljivo, hitoidna, iako se može učiniti kako ste predano radili na anti hitovima?
Ne znam, zaista. Vjerujem da sam napravio novi žanr u poeziji, ja ga zovem “hibridna poezija”, što ne mora automatski da znači da je dobra.
Express: Netko tko piše poput vas ili ima svemirski talent pa ne mora nikad ništa pročitati ili je itekako sklon književnosti kao sredstvu obogaćivanja jezika i brušenja misli. Što, dakle, Rambo čita kad ne svira, ne komponira, ne piše i ne nastupa?
Čitam pomalo - stvarno nisam pasioniran, uglavnom čitam basic. Posljednje što mi je bilo u rukama je Erazmo Roterdamski “Pohvala ludosti”. A prije toga “Paralaksa” od Bojana Džodana - divno naučno objašnjenje fizičkih i astronomskih fenomena kroz anegdote. Fora je u tome što mi je majka bila profesor književnosti, otac arheolog, voljeli su da raspravljaju o istoriji umjetnosti, to im je bio ventil da izbacuju frustracije, a meni i burazu je očigledno bilo poučno da slušamo. Naučili smo najvažniju stvar: nitko nije u pravu, činjenice ne znače ništa bez njihova tumačenja.
Express: Kojim se vi jezikom zapravo služite: srpskim, crnogorskim, bosanskim, hrvatskim ili funkcionalnim bez obzira na jezičke standarde?
Žongliram svim nabrojenima, po potrebi.
Express: Jeste li na početku karijere mogli pomisliti kako će diskografska industrija umrijeti, da će takozvani nosači zvuka biti korisni kao gips na zdravoj nozi ili ruci i da će autori, recimo tako, svoju robu moći prodavati sami ako imaju binu, instrumente i razglas?
Profesionalni muzičari postoje već 5000 godina, a nosači zvuka jedva da su izdržali 100 godina. Nije me mnogo začudilo, upravo suprotno: ja volim da se šepurim po bini, da budem u centru pažnje, to mi je prirodno stanje.
Express: Jeste li, dobrovoljno ili silom poslovnih prilika, postali tehnološki ovisnik?
Ni manje ni više nego što sam ovisnik o tekućoj vodi u stanu. Volim da se otuširam, pa uz kafu iz automata pogledam mailove. Tu i tamo, malo uz kafu kenjam s AI GPT-jem. Ljudska kultura je sva sazdana od nekih pomagala. Evo, kad odem na jedrenje, i jedrilica je pomagalo. Dok jedrimo, nismo ljubomorni na galebove.
Express: Dakle, ne strahujete od umjetne inteligencije koja će, kao, likvidirati svu kreativnu industriju i još niz poslova za ljude? Mi na Balkanu, što je zanimljivo, ne strahujemo od prirodne neinteligencije, a ona nam je baš krasno pokvarila tri-četiri desetljeća?
Ne strahujem od umjetne inteligencije, radujem se bilo kakvoj inteligenciji. Od gluposti strahujem. Vještačka inteligencija je zgodan alat, ipak, od čovjeka zavisi koju odluku će da joj prepusti. Da sam čoban, sigurno bih imao neku aplikaciju da mi kontroliše broj ovaca i kad koja treba da se oprasi.
Express: Na koncertima često, naravno iz antifašističke pozicije, govorite o fašizmu koji je, kako vidimo, navodno poražen i sasvim sigurno jako živahan. Kako se danas boriti protiv njega: 1941. se neprijatelja moglo barem udariti lopatom, dok excel tablice i aplikacije nisu naročito učinkovito oruđe?
Pa, uzdam se u činjenicu da će se fašisti manje slagati s drugom rasom koja je na horizontu - humanoidnim robotima, a nadam se da ljevičarima neće smetati suživot s njima, što će ih učiniti mnogo efikasnijima na svakom polju.
Express: Znamo čemu godine prolaze, ali vas koncertna energija ne popušta. Kako se održava ta forma?
“Zlo goveče dovijeka june”, rekao je Petar Petrović Njegoš.
Express: Ekologija vam je bila važna i prije nego što je postalo trendovski brinuti se za svijet koji smo - dobro, ne mi, ali vlasnici krupnog kapitala itekako - doveli do ruba propasti. I dalje ste ekološki odgovorni, a pitanje je: iritira li vas trendovski, fanatični pristup u kojem se stvarni oblici brige za okoliš nerijetko karikiraju, a najveća odgovornost traži od najmanje krivih?
Živimo u društvu spektakla, sve je karikirano. Pušta se medijska magla da bi se maskirala poenta. Profit je taj koji zagađuje. I okolinu i čovjekov mozak. Bjesomučna jurnjava za profitom koja nas tjera da sve više trošimo. Nevjerovatan loop u koji je čovječanstvo upalo s tom stupidnom “ekonomijom rasta”. Vjerujem u ekonomju pada: pada troškova, pada interesovanja za brda gluposti koja nam uopšte ne trebaju, a kupujemo ih da bi se proizvodila. Vjerujem u komandnu ekonomiju koju smo tako imbecilno odbacili, a bila je 100 puta efikasnija. Sad je sve zatrpano robom koja služi samo za to da nas podsjeti da moramo više da radimo da bismo je priuštili.
Express: Kako kao čovjek s mora vidite posljedice turizma na crnogorsku obalu koja je uspjela nemoguće: biti devastirana više i od hrvatske?
Pa novac je teško zaustaviti - njegovu pohotu za samooplodnjom. Strahujem da nas sve čeka španski scenario: preizgrađenost, gomile nekakvih hotela, solitera i apartmana od kojih se ne vidi more i gdje, naposljetku, više niko ne želi da dolazi. Teško je ljudima objasniti da zapravo kradu od svojih unuka da bi danas malo vidjeli nekog besmislenog, trapavog luksuza.
Express: Da možete vratiti vrijeme, a zadržati iskustvo, što biste odabrali biti: diktator, general, tajkun ili Šveđanin crnogorskog podrijetla?
Ništa od toga. Već sam umoran od pomisli da bih opet morao da prolazim kroz agoniju mladosti. Jedva sam se iskobeljao iz toga. Samo bih, koliko god mogu, produžio ovaj trenutak. Poređao sam namještaj u glavi, dobro mi je, ne treba mi ništa više.
Express: Za kraj, slažete li se kao Crnogorac s tezom da su gusle jedini instrument koji je teže slušati nego napraviti?
Bez muke se pjesma ne ispoja.
