Postoji zanimljiva podudarnost u tome što se prvi roman splitske spisateljice Marine Gudelj pojavio gotovo paralelno s novim romanom Renata Baretića “Zadnja ruka”. Iako doista ni po čemu drugom usporedivi, ako ih čitate također relativno paralelno teško je ne primijetiti kako na neki čudan način ulaze u međuodnos. Baretić, naime, piše o piscu kojeg teroriziraju vlastiti likovi, dok Marina Gudelj u središte svog romana postavlja djevojku koju terorizira netko tko nad njenim životom ima utjecaj (možda autor?), točnije i jedan i drugi roman baziraju se na tematiziranju odnosa zbilje i fikcije, stvarnosnog i književnog. U tom smislu postavljaju se i pitanja koja se tiču odgovornosti autora prema vlastitim likovima i obrnuto. No alati kojima to Marina Gudelj čini ipak su drukčiji, ali taj suodnos svakako treba primijetiti jer, između ostaloga, govori ponešto i o tome koliko se tema identiteta, kao jedna od propulzivnijih tema suvremene proze, u književnim propitivanjima proširila preko okvira koji joj zadaje zbilja.
367
prikaza
'Nedovršena' Marine Gudelj ipak ne puca po šavovima
1/6
U svom najboljem dijelu ovo je roman o sjećanjima, njihovoj važnosti i tome na koji način ona nadopunjuju stvarnost i nečiji identitet, kao i statusu fikcije općenito...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
