Nekad bi dobio malo batina, a danas bi ti dali tableticu

Glumac Dušan Bućan, prvak Drame zagrebačkog HNK, poznat je itekako: u različitim žanrovima, disciplinama i vještinama. Teško je reći po čemu je najšire poznat, tu javnost može birati. Neki ga najprije pamte kroz televizijski šou “Tvoje lice zvuči poznato”, drugi kroz uloge u domaćim TV serijama (eto ga sad u “Dnevniku velikog Perice”), treći kao putnika-pustolova, jahača konja, natjecatelja u “off-road” utrkama na motociklu. Preporučujemo, recimo, na kanalu YouTube prvi klip uz njegovo ime gdje Bućan igra nogomet sa svojom pripitomljenom divljom svinjom koju je pronašao u šumi pokraj kuće na selu, gdje živi. Bućan, naime, stanuje na djedovini u selu Golinja u Sisačko-moslavačkoj županiji, a radi u Zagrebu. Dakle, pronašao je svinjicu kao mladunče, izgladnjelu i usamljenu, othranio je kao kućnu ljubimicu i htio vratiti u prirodno stanište, ali to više, pretpostavljate, nije bilo moguće. Bilo je to u vrijeme prvog vala pandemijskog lockdowna pa se mezimica zove Korona. Nemoguće je bilo, zbilja je neodoljiva, da je ne spomenemo prvu po susretu s Bućanom. “Udomio sam je, imam odgovornost. I kolikov god je to ljepota, bila je to moja pogreška iz najbolje namjere jer Koronu više divljina nije htjela prihvatiti, odbacili su je kad sam je namjeravao vratiti u šumu. Ali kad preuzmem odgovornost ili se za nešto odlučim, nikad se naknadno ne kajem. Ne kažem si što je meni to trebalo ili u tom stilu. Ne, ako je to bila moja odluka, idem s njom do kraja”, kaže naš sugovornik, kojega srećemo nekoliko dana prije premijere Gogoljeva “Revizora” u režiji ruskog redatelja Sergeja Potapova. Imamo vremena za kavu i razgovor nakon probe, a onda Bućan žuri kući: i nije to neka hektična žurba, nego više baš zadovoljan povratak kući.