Nema humora do onoga pod represijom niti satire kao što je ona ispisana hladnim birokratskim stilom, dakle nema do izrugivanja režimima 20. stoljeća, kako su to radili pisci pod sovjetskom čizmom, a među tolikim ljudstvom koje se uhvatilo pera, to jest pisaće mašine, čije je hladno čelično kuckanje postalo zvučna pozadina mora kancelarija diljem Istoka, svojim se apsurdom i u punom smislu riječi zaigranošću svakako istaknuo poljski i dramatičar Sławomir Mrożek. "Slon" je vjerojatno najpoznatija zbirka kratkih priča ovoga čovjeka, čija biografija djeluje uvelike literarno i nestvarno, barem nama koji takvu stvarnost nismo proživjeli i sve što nam od nje ostaju takvi su likovi i priče poput njegovih. Objavljena u prijevodu Mladena Martića, zbirka je ovo posve kratkih, gotovo aforističnih priča koje na onaj način što se već nakon druge ili treće učini neodoljivo poznatim ismijavaju i pri tome naravno prokazuju tvrdu i neumoljivu sovjetsku propagandu. Ima u njima nečega na prvu poznatog, ima i repetitivnog apsurda i inzistiranja na šoku, ali britkost i humor ne troše se, a naslovna "Slon" i ostale priče okupljene u ovoj zbirci čitaju se začudno, pa i zabrinjavajuće lako, s obzirom na razmjere okrutnosti i užasa režima o kojemu govore i u vrijeme kojega su nastale.
160
prikaza
Nema humora do onoga pod represijom: Što je Mrożek izmislio, u stvarnosti je i luđe
Apsurdi se nižu i kad pomislimo da smo pročitali svaku moguću ludost, Sławomir Mrożek ponudi još jednu. Pa još jednu, za svaki slučaj. Ali od njegove je mašte ipak veća bila ona stvarne sovjetske vlasti
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
