Ne postoji pisac, odnosno spisateljica čije knjige iščekujem s tolikom znatiželjom i radošću. Možda i zato što su zahtjevi koje pred sebe, a potom i pred nas, stavlja pjesnikinja Anne Carson, iznimno složeni. Mi smo u pravilu nespremni za ishode njezinih čitanja literature i svijeta. Prvo nas fascinira, a onda prožme stotinama pitanja – snalazim li se uopće ja u tome?
Ovim je riječima pjesnik i prevoditelj Miroslav Kirin, najzaslužnji što smo u Hrvatskoj i na hrvatskom jeziku mogli čitati stihove nove nobelovke, za Express objasnio svoju istinsku fascinaciju kanadskom spisateljicom. Kirin je preveo na hrvatski jezik dvije knjige Anne Carson – „Vježba zvana Albertina“ 2019. godine u izdanju Bookse i MaMe te hibridnu knjigu „Razstvaranja“ 2023. u izdanju Naklade Ljevak
- I poslije čitanja ostaju svojevrsni ožiljci, duboki tragovi. Oni u čitateljskom smislu nisu tu da nas podsjećaju na nešto neugodno i traumatično, već da osvjetljuju čudesna mjesta razlike što ih nudi njezino pisanje. Za mene je bilo nekoliko prosvjetljujućih pisaca do kojih sam stigao upravo prevođenjem - recimo Paul Auster, kineski pjesnici, a potom Anne Carson koja, da parafraziram pjesnikinju Jane Hirshfield mijenja okus svega što se čita poslije nje. Njezino je pisanje u neku ruku uznemirujuće i nepredvidljivo - i na razini stiha i žanrovskih odabira, a osobito na razgranatoj i razigranoj razini koncepta knjige kao pjesničkog „priručnika“, svojevrsnih uputa za igranje, odnosno onoga što Carson zove „playbook“, prema naslovu jedne od njezinih novijih knjiga H of H Playbook (2021).- objašnjava Kirin, pa zaključuje:
- Nema joj premca. Ti tragovi u meni osvanu svaki put kad i sam nešto pišem i osjetim da s rečenicom ili stihom nešto nije u redu, da je to što sam rekao predvidljivo i time mrtvo, te da nešto treba poduzeti kako bi se neka stara tema obnovila, reinterpretirala, po mogućnosti na duhovit i domišljat način. A za to je potreban velik talent i odvažnost.
Anne Carson danas živi na Islandu, ima i islandsko državljanstvo, a poziv iz Švedske akademije kojim su joj javili da je osvojila Nobela zatekao ju je- kako su objavili tamošnji mediji- dok je mela pod u svojoj kuhinji u Reykjaviku i, kako reče, "osluškivala vjetar".
"Ovdje jednostavno ne možete ne čuti vjetar", komentirala je nešto kasnije za islandsku televiziju RÚV.
U obrazloženju odluke Švedska akademija navela je da se Anne Carson nagrada dodjeljuje „zbog njezinog smjelog i inventivnog rada koji je, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom, stvorio nove oblike suvremene književnosti“.
Carson je za RÚV govorila i o odnosu poezije i suvremenog načina života, rekavši:
„Mislim da je vjerojatno korisnija od proze jer je sada brža i svi su u žurbi, pa je u osnovi dobra jer je kratka“, rekla je.
Na Island je prvi put došla sa suprugom, umjetnikom Robertom Curriejem, nakon financijskog sloma 2008. godine. Ondje su postupno počeli provoditi sve više vremena.
