Nepravde koje snalaze one najslabije nisu ništa manje odvratne gledane očima dvorske lude

Svijet gledan kroz oči lakrdijaša, dvorske lude, nije ništa manje okrutan i krvav, ništa manje lažan i pokvaren. Nepravde koje snalaze one najslabije nisu ništa manje odvratne gledane očima dvorske lude. Kao što ni istina sasuta u oči onima nedodirljivima i zaštićenima neće mnogo toga promijeniti, niti će ih stići pravda niti će ih peći savjest, tek će možda u smijehu samome sebi osjetiti žalac istine koji probija i najtvrđi oklop podrijetla i moći. Malo zadovoljstvo i mala pravda, a možda jedina moguća. Barem onima na dnu. Kehlmannov roman o njemačkom lakrdijašu i dvorskoj ludi iz narodne predaje Tyllu Eulenspiegelu govori o svim tim gorkim istinama koje su tek mala pravda u nepravednom svijetu. Već na početku romana Tyll nagovori cijelo selo na zabavu koja završi op- ćom tučnjavom, selo koje neće dočekati jutro nakon smijeha i tučnjave jer će ga tijekom noći poharati plaćenici i pobiti sve stanovnike. Upravo onako kako su stradavala, uglavnom njemačka, sela u Tridesetogodišnjem ratu. Iako je Tyll Eulenspiegel, da li stvarni ili samo legenda, živio u 14. stoljeću, negdje od 1300. do 1350., kad ga je satrla kuga, točnije crna smrt (ta će bolest pobiti trećinu svjetskog stanovništva), Kehlmann ga smješta u jednako zlosretno 17. stoljeće, u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata između protestanata i katolika, koji je, doduše, takav bio možda samo na početku, a tijekom godina pretvorio se u europski rat zemalja i nacija u kojem su politički teritorijalni interesi nadvladali pripadnost protestantskom ili katoličkom taboru.