Nikad nisam požalila što sam žena i što se moram boriti za vlastiti identitet

Žena veže rep i reši da ne rodi/ Žena veže rep i osudi je svaka žena pa i njena majka/ Žena veže rep i njen otac kaže niko te neće takvu umrećeš sama moraš/ Žena veže rep i neki se muškarac ipak zaljubi i nije mu problem/ Žena veže rep i muškarac je oženi ali ipak jeste problem/ Žena veže rep i bude sama/ Žena veže rep i sama pije kafu u kafiću/ Žena veže rep i sama živi/ Žena veže rep i sama živi sa tri lovačka noža, biber sprejom, palicom i električnim šokerom/ Žena veže rep i živi onako kako ona želi/ A ima neka žena veže rep i posluša tuđu želju/ I ta neka žena veže rep i živi tuđi život/ I ta neka žena veže rep i ispunjava tuđe želje/ I ta neka žena veže rep i nije jaka da živi tako/ I ta neka žena veže rep i ne živi

Ovo je 11. slika drame "Žena veže rep", koja je nagrađena na 12. regionalnom natječaju za najbolji suvremeni angažirani dramski tekst Hartefakt kuće u Beogradu. Autorica pobjedničke drame je kragujevačka glumica Marija Rakočević, kojoj je to prvi dramski tekst. Fokusirajući se na umjetnost i multidisciplinarne forme Hartefakt kuća producira kazališne predstave, ali i druge umjetničke forme "koje kulturni prostor čine dinamičnijim i raznovrsnijim putem uvođenja novih praksi, nedovoljno zastupljenih perspektiva i pružanjem prilike umjetnicima koji se hvataju u koštac s različitim aspektima socijalne, političke i ekonomske stvarnosti". Hartefaktov natječaj za dramski tekst u posljednjih 12 godina prepoznao je mnoge autore koji su angažirano pisali o traumama naše stvarnosti, a među njima su i dva hrvatska dramatičara, Dino Pešut s dramom "Posljednji afterparti" i Davor Špišić s "Otkupom mlijeka".

Drama "Žena veže rep" inspirirana je, prema riječima autorice, "brutalnim ubojstvom Hadis Najafi na protestu u Iranu izazvanom monstruoznom smrću Mahse Amini 16. rujna 2022. u istražnom zatvoru iranske policije za moral zbog neprikladnog odijevanja. Video mlade Hadis Najafi na protestu kako isječenu kosu veže u rep i trkom odlazi u smrt obišao je svijet i postao simbol. Mahsa je imala 22, a Hadis 20 godina. Jedna je prebijena do smrti udarcima po glavi i tijelu, drugoj su pucali šest puta u glavu i tijelo. One nisu jedine žrtve. Hadis je i Lucija, Milica, Amina, Elena, Jelena, Eva. Femicid postoji. Nasilje postoji. Strah postoji. Kazne ne postoje. Na rješenju se ne radi. Glavno pitanje je – Čije su žene?.

Bila sam predsjednica žirija Hartefaktova natječaja, na koji su ove godine pristigle 162 drame i nisam se dugo dvoumila oko izbora, iako zbog šifre nisam znala je li riječ o autoru ili autorici. Ono što je dramski ep Marije Rakočević izdvojilo od ostalih drama nije samo tema diskriminacije i nasilja nad ženama u suvremenom svijetu nego i njegova otvorena forma koja dopušta najrazličitija scenska iščitavanja i učitavanja. Inovativnost toga rukopisa u njegovoj je koncepcijskoj provokativnosti, a, s druge strane, tekst upravo zbog izravnog dijaloga sa svijetom u kojem žene još traže svoje ravnopravno mjesto čitatelja ne ostavlja ravnodušnim. Jer bolna tema o kojoj autorica ove drame govori po mnogočemu suvremena, nažalost je prepoznatljiva i na ovim našim prostorima, "Žena koja veže rep" danas živi i u Iranu, Engleskoj, Njemačkoj, Srbiji ili Hrvatskoj, ne određuje ju geografska pripadnost nego nemoć društva da ženu napokon u svim segmentima našeg života učini ravnopravnu muškarcima.

I sama sam "vezala rep" na način na koji to radi junakinja drama Marije Rakočević, i bila sam i povrijeđena, i preplašena, i neshvaćena, i odbačena, upravo zato što sam žena u svijetu u kojem smo samo deklarativno svi jednaki i u kojem se žene moraju dvostruko više dokazivati na svojim radnim mjestima, u svojim emotivnim vezama, brakovima, u susjedstvima, u dućanima, u vlakovima, na klupi u parkovima…. Nikad nisam požalila što sam žena i što se moram boriti za vlastiti identitet, ponekad i za vlastiti život, ali mislim na način na koji misli i Marija Rakočević i mnoge druge umjetnice, ali i obične, anonimne žene, da se navike, predrasude i nepravde ovakvog svijeta moraju promijeniti kako se slučaj Hadis Najafi nikad ne bi ponovio.