Nitko me nikad u životu nije tako iskreno i srdačno zagrlio kao Leonard Cohen

Pavo Majić, umjetnik iz Splita, nedavno je obilježio dva važna jubileja, 40. godišnjicu od otvaranja danas kultnog "Studija naranča" i 20 godina od osnutka Međunarodnoga grafičkog bijenala Splitgraphic. U svom stvaralačkom radu primio je brojne nagrade, izlagao je u svim značajnijim gradovima diljem Europe i svijeta, a dva puta je uvršten među sto najboljih suvremenih umjetnika svoje generacije, u monografijama tiskanima u Londonu. Ali nisu samo obljetnice i priznanja razlog zbog kojeg smo razgovarali s ovim uglednim gospodinom. Majić je prije svega čovjek iznimno zanimljivog životnog puta i kozmopolitskih razmišljanja. Kao mladić je, tijekom '60-ih i '70-ih, živio kao i ostali mladi njegove generacije, kao pacifist i buntovnik slobodarskih ideja. Proputovao je pola svijeta, a na mnogim mjestima zadržavao se i dulje, poput Hidre u Grčkoj, španjolske Ibize, Londona, Hamburga, Praga, Amsterdama... Toliko je putovao da je postao sumnjiv tadašnjim državnim birokratima, zbog čega su mu, bez posebnog objašnjenja, oduzeli putovnicu. Majić se smirio tek nakon rođenja kćeri, koja mu je potpuno promijenila život. Objavio je i tri knjige: art book "Ne boj se! Nisi sam! - hommage to Tin Ujević" s kćeri Marinom Majić Petit, poemu "Anatomija daha" te putopisno-autobiografske zapise "Kotrljajuće naranče", tiskane na hrvatskom i engleskom jeziku, te je upravo u pripremi i drugo izdanje tiskano na engleskom. Član je Hrvatske udruge primijenjenih umjetnika, Hrvatske udruge likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. U intervju, među ostalim, otkriva kako ga je život spojio s Patti Smith i Leonardom Cohenom, tko je za njega Tin Ujević i zašto se u Berlinu osjećao kao Pablo, a ne Pavo.