Toliko je lako upasti u svijet Yaniva Iczkovitza. Već kroz prve stranice romana u hrvatskom prijevodu Laile Šprajc čitatelju se otvaraju slike poput bogate produkcije neke serije s popularnih streaminga. Lice istražiteljice Iris Abramov odmah nam se iscrtava pred očima, zatupljujući miris medicinskog labosa za seciranje začepljuje nam i nos i usta. Jednako nas stišće i anksiozni nemoćni osjećaj zbog sudske bitke koju Abramov vodi s bivšim suprugom. Svi Iczkovitzevi likovi u romanu “Nitko ne napušta Palo Alto” žive živote koje prolazimo i svi mi. I baš zato se tako brzo povezujemo s njima.
Kroz svoje pisanje Iczkovitz istražuje i liječi svoj odnos s vlastitim identitetom, židovstvom, suvremenim Izraelom i političkim trenutkom u kojemu se nalazi. U prvoj od četiri kompleksne priče istražiteljica Abramov suprotstavlja se nasilnom starijem kolegi koji premlaćuje mlade uhićenike, ali se suočava i sa svojim ostarjelim ocem.
Sala za anatomiju podloga je i za drugu, mračniju priču o mladom, problematičnom bjeguncu od kuće Idanu Luriji. Probijanje kroz agresivne Idanove ispade, lutanje ulicama Tel Aviva i okršaje s policijom traži koncentraciju i suosjećanje, no Iczkovitz sjajno zna pokazati kako se u svakome može pronaći junaka. I ne samo to, s nevjerojatnom lakoćom on će svoje likove, poslovnog čovjeka s grižnjom savjesti, siroče u potrazi za identitetom, povezati i dovesti u Wadi Salib, arapsko naselje u Haifi. Jedan od najvećih kritičara trenutačnog izraelskog režima suočava i sebe i svoje sunarodnjake i čitatelje sa situacijama i temama koje mnogi žele izbjeći pod svaku cijenu. A cijena je previsoka.
Jer trauma, međugeneracijska, međuljudska, ona među narodima, nije nešto što se liječi brzo i lako. Potrebne su godine, pa i generacije, da bi se duhovi napokon smirili, bol izbrisala, neprijatelju u sebi pogledalo u oči. Posebno je to teško kad pojedinac nosi teret cijele povijesti, pa i sadašnjosti vlastitog naroda, obitelji. Stoga je važno stalno raspetljavati i raspetljavati čvorove, pa makar to značilo da nikad nećemo otići iz Palo Alta. Jer, naravno, Palo Alto nije mjesto, barem ne ono geografsko.
Saga nekoliko obitelji ispričana iz najrazličitijih uglova i perspektiva svakog od glavnih likova na trenutke postaje zagušujuća, pregusta, no i život je takav. Yaniv Iczkovitz nudi svojevrsno izlječenje i povratak samima sebi kroz naporne slojeve života.
