Književnost i kultura
362 prikaza

Nobelovac čiji su lijes nosili lokalni nogometaši samo je u nogometu vidio nadu

Camus je do 17. godine života ozbiljno igrao nogomet. Okušao se i kao vratar, i kao napadač. Nastupao je za alžirsku sveučilišnu momčad Racing, 1930. je 16-godišnji igrač pohvaljen za "sjajnu izvedbu"...

Za dječaka koji je s nepismenom samohranom majkom odrastao u sirotinjskoj četvrti Alžira, nogomet je bio istinsko kraljevstvo, bijeg od bijede, neimaštine, izvor sreće i radosti. Njegov je majci i baki nogomet donosio samo strah i muku. Bojale su se da će mali Albert, nabijajući loptu, ostati bez jedinog para obuće. Mnogo godina kasnije, taj će dječak kao 44-godišnji pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, s novinarom francuske televizije na Parku prinčeva gledati utakmicu koja se igrala pred 35.000 ljudi, između pariškog Racinga i Monaca. Vratara Racinga jedna je lopta ulovila na krivoj nozi, pa odskočila kraj njega i ušla u bliži kut.
- Nemojte ga optuživati, da ste vi bili između vratnica vidjeli biste da to nije lako, rekao je nakon gola nobelovac novinaru.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.