Proteklih je dana zagrebačka Akademija dramske umjetnosti bila u središtu pažnje cjelokupne javnosti zbog obnovljenog skandala vezanog uz seksualno zlostavljanje, suspenziju profesora, pobunu studenata… Koliko mi je poznato, nije zagrebačka Akademija specifična po takvim problemima, oni su bili ili su još prisutni i na nekim drugim akademijama i fakultetima. Senzibiliziranjem javnosti oko spomenute teme generiraju se nužno i ostali prijepori ili izazovi vezani uz školovanje kazališnih profesionalaca što vremenski sežu u daleku prošlost i očitavaju se istodobno kao iznimno recentni. I sama sam diplomirala na zagrebačkoj Akademiji, koja se tad nazivala Akademijom za kazalište, film i televiziju, te se suočavala s mnogim nedoumicama tog školovanja za koje ne znam jesu li ih oni što su o njemu odlučivali bili svjesni ili su im promaknuli. Naime, tijekom četverogodišnjeg studija dramaturgije rijetko sam ili gotovo nikad bila upitana pratim li kazališna zbivanja ili odlazim li u kazalište, a znanje koje sam tamo stekla ovisilo je gotovo isključivo o preferencijama profesora i njihovu angažmanu, a ne o sustavu ili planskom, promišljenome modelu školovanja.
107
prikaza
O školovanju kazališnih umjetnika ne treba govoriti samo u vrijeme skandala
Akademija koja se ne povezuje s teatarskom praksom ne uspijeva osposobiti mlade umjetnike da se bez trauma prepuste svim izazovima realnog života u kazalištu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
