Tomislav Torjanac (1972.) slikar je i ilustrator koji najčešće slika uljenim bojama u kombinaciji s digitalnom tehnikom. Ilustrirao niz slikovnica, uključujući “Mačka i vraga” Jamesa Joycea, izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2006. godine pobijedio je na međunarodnom natječaju za ilustriranje romana “Pijev život” Yanna Martela, dobitnika nagrade Man Booker za 2002. godinu. Ilustrirano izdanje objavio je Canongate Books u rujnu 2007. godine te je ono nagrađeno prvom nagradom na “British Book Design and Production Awards 2008” u kategoriji “Limited Edition/Fine Binding”.
Express: Krenimo od naslovnice novog izdanja BestBook godišnjaka. Što vas je inspiriralo za naslovnicu? Kako ste se odlučili baš za ovakvu ilustraciju?
Inspirirala me sama tema “Postoji li stvarnost?” jer, osim što je izazov za ilustriranje, uklapa se u moje zanimanje za efekt promatrača u fizici (promatrač mijenja promatrano) te za teoriju simulacije, koja sugerira da je cjelokupna stvarnost zapravo vrlo napredna računalna simulacija.
Ilustracija prikazuje baš to – dječaka koji hoda ulicom, pri čemu svijet iza njega prestaje postojati i blijedi u osnovnu 3D žičanu strukturu simulacije kakvu obično viđamo u programima za 3D grafiku, dok je svijet pred dječakom “stvaran” jer ga on takvim stvara i takvog doživljava.
Ni dječak ni arhitektura koja ga okružuje nisu moderni jer je propitkivanje postojanja stvarnosti staro i nije vezano za određenu životnu dob i lokaciju.
Express: Kako inače izgleda vaš kreativni proces? Od čega obično krećete?
Za slikovnicu, napravim fizičku maketu u koju unosim zabilješke i grube skice, definirajući razmještaj teksta i ilustracija. Knjige koje ilustriram u pravilu i grafički oblikujem pa mi je ta faza dodatno važna.
Ilustracije najčešće slikam uljenim bojama na drvenim podlogama, potom ih fotografiram, unosim u računalo i digitalno dorađujem: dodajem poneki detalj, korigiram boje itd.
Express: Ilustrirali ste velik broj slikovnica te izlagali na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2006. godine pobijedili ste na međunarodnom natječaju za ilustriranje romana ‘Pijev život’ Yanna Martela. Možete li nam reći nešto više o tome? Kakvo vam je to bilo iskustvo?
Prilično nestvarno. Nisam ljubitelj natječaja, ali na taj sam se javio jer mi je roman bio odličan. Zanimljivo je da njegov osnovni zaplet – priča o dječaku koji provede 227 dana u čamcu za spašavanje u društvu bengalskog tigra – zvuči kao sinopsis knjige za djecu, a zapravo je riječ o promišljenoj i slojevitoj priči o prirodi stvarnosti i nama kao njezinim tvorcima... čime se, eto, vraćamo temi ovog broja.
Kako se roman dotad već bio prodao u više od pet milijuna primjeraka i bio preveden na 40-ak jezika, odziv na natječaj bio je velik. Prva dva rada koja sam poslao prikazivala su prizore viđene očima glavnog lika, što mi se učinilo logičnim jer je roman napisan u prvom licu i nigdje nije opisano kako dječak izgleda. Žiriju se svidjela i ta moja ideja i moja izvedba. Ilustrirano izdanje s 40 mojih ilustracija u boji dosad je objavljeno u 11 zemalja.
Express: Postoji li, među slikovnicama i knjigama koje ste ilustrirali, neka koju biste mogli izdvojiti kao najdražu i zašto?
Najviše diplomatski odgovor bio bi “sve su mi jednako drage” ili “najdraža mi je ona na kojoj tog trena radim”, ali rekao bih da je to ipak slikovnica “Mačak i vrag”, nastala prema tekstu Jamesa Joycea, koju sam ilustrirao prije 20 godina. Premda sam prije nje ilustrirao nekoliko knjiga i slikovnica, ona je prva koja je nastala stilom i tehnikom koje bih mogao nazvati svojim.
Express: Kakva je, prema vašem mišljenju, veza između književnosti i likovne umjetnosti? Što ilustracija donosi književnim tekstovima, a što književni tekst ilustracijama?
Spomenuti Yann Martel svojevremeno je rekao da “ilustracija donosi tekstu ono što glazba donosi operi: podiže knjigu na višu razinu, gdje čitatelj ne reagira samo na riječi nego i na slike. Proširuje osjetilni doživljaj priče”. S tim se apsolutno slažem. Ilustracija daje još jednu dimenziju, produžuje doseg teksta i nadopunjuje priču. Ilustracija je ono što stoji iza riječi, pretočeno u sliku.
A što književni tekst daje ilustraciji? Život i smisao. Bez teksta, ilustracija je besmislena.
Express: Kada se u vama javio interes za umjetnošću? Sjećate li se nekog konkretnog trenutka kada ste odlučili da je upravo to ono čime se u životu želite baviti?
Umjetnost me zanima odmalena. Već sam u ranom djetinjstvu satima listao povijesne knjige i proučavao slike u njima. Protumačivši to kao moje silno zanimanje za povijest, roditelji su mi za rođendane kupovali povijesne knjige u kojima je, nažalost, bilo više teksta nego slika, no barem sam upoznao mnoge opskurne povijesne ličnosti i događaje. Nešto od toga ostalo je vidljivo u mojim radovima.
Odrastajući u maloj sredini, ilustraciju nisam doživljavao kao “ozbiljan” posao kojim bih se mogao baviti i od njega živjeti, sve do svojih kasnih dvadesetih, kad sam napokon odlučio krenuti tim putem.
Express: Kako gledate na ulogu umjetnosti danas? Može li ona nekako utjecati na sve što se događa u svijetu?
Premda se ne ubrajam u optimiste, mislim da je umjetnost oduvijek mogla, i može, utjecati na događaje u svijetu pa makar to bili i mikro-utjecaji. U slikovnicama se, kad god je to moguće, svojom interpretacijom teksta trudim dotaknuti neke ozbiljnije teme, na način koji će djetetu možda ostati negdje zapisan, barem podsvjesno. Teme prihvaćanja različitosti, prijateljstva, nenasilja ili samopoštovanja nisu uvijek dio teksta, ali imam priliku učiniti da postanu dio ilustracija i, u idealnom slučaju, djelić sjemenke nečije osobnosti.
