Pojam Marsovac u svom je kultnom znanstvenofantastičnom djelu "Rat svjetova" još davne 1898. godine skovao H. G. Wells, a zbog načina na koji su ondje prikazani, Marsovci su Zemljanima postali strah i trepet. Ne čudi stoga što su i desetljećima kasnije, uz iznimku Marvina Marsovca, stanovnici Crvenog planeta u popularnoj kulturi zauzimali mjesta isključivo namijenjena negativcima, vrlo često i manje inteligentnima od dobronamjernih Zemljana.
No H. G. Wells vjerojatno nije niti slutio da će 120 godina kasnije život na Marsu postati izgledna mogućnost za čovječanstvo. Možda i jedina želimo li kao vrsta doista preživjeti. S propitivanjem iste teme, mogućnošću opstanka ljudske vrste na Marsu, u koštac se uhvatila i prva sezona vrlo hvaljene National Geographicove serije naslovljene jednostavno "Mars", a utemeljene na knjizi "How We'll Live on Mars" američkog pisca i urednika Stephena Petraneka.
Serija na vrlo realističan način, miješajući elemente svojstvene dokumentarnom filmu, snimljene razgovore i rasprave "velikih mislilaca" serijala s kadrovima igrane televizijske serije, u hibridnoj formi prikazuje nešto o čemu smo sve donedavno raspravljali samo na skupovima ljubitelja znanstvene fantastike ili čitali u izvještajima s ozbiljnih znanstvenih skupova. Malo je tko mogao i pomisliti da će putovanje na Mars, u ne tako dalekoj budućnosti, postati izgledna mogućnost.
Među skepticima se našao i Ron Howard, jedan od izvršnih producenata ovog serijala, čija će druga sezona s emitiranjem početi ove nedjelje, 11. studenog, u 21.55 na kanalu National Geographica. "Kad sam počeo raditi na 'Marsu', seriju sam promatrao samo kao dobru pustolovnu priču koja će s vremenom možda postati nešto više i nadahnuti ljude da razmisle o tome što je moguće."
Teško je povjerovati kako redatelj i producent čiji se filmovi počesto bave temama iz područja znanstvene fantastike, poput skupine staraca koje u filmu "Čahura" iz 1985. pomlađuju izvanzemaljci, ili deset godina kasnije snimljenog "Apolla 13", i sam nije uvjereni zagovornik putovanja i života izvan Zemljine orbite. To više što i asteroid broj 12561, otkriven 20. 9. 1998. godine nosi ime "Howard" baš njemu u čast.
"Naravno da vjerujem u istraživanje svemira. Da ne vjerujem, ni sam ne bih snimio 'Apollo 13'. Svaku priču, filmsku i televizijsku, koja bi govorila o toj temi pratio sam sa zanimanjem. Ali život na Marsu za mene je bio nezamisliv."
Iako, kaže, razumije inicijalnu ljudsku potrebu za sve dubljim i pomnijim istraživanjem svemira. Svoj smo planet, ipak, već sasvim dobro upoznali i više ne možemo samo otkrićima sa Zemlje zadovoljiti svoju urođenu znatiželju. Howard, ipak, priznaje da nisu sva područja Zemlje u potpunosti istražena.
"Slučajno ili ne, dio serije snimali smo na Arktiku. Kao i Mars, Arktik je područje koje tek otkrivamo, u smislu ekonomske i tehnološke, ali i političke eksploatacije i previranja", ističe sličnosti.
No Mars je ipak "korak dalje" i nakon kolonizacije Marsa neumoljivo se nameće pitanje što je sljedeće. Svakako, smatra Howard, dublja kolonizacija svemira, istraživanja koja će u svemirsko prostranstvo zaći toliko duboko da niti "veliki mislioci" njihova serijala, tim koji uključuje astronaute, Ellen Stofan, bivšu šeficu NASA-e, Elona Muska, direktora SpaceX-a, ali i Naomi Klein, to sad ne mogu zamisliti.
"Mars je nevjerojatno mjesto za preživljavanje, ali čini se kako je ipak moguće. No zašto baš sad? Kako je Musk isticao u nekima od svojih intervjua, važno je otići baš sad jer sad imamo mogućnosti za to, sposobni smo, vrijeme je savršeno pogođeno. Nagađanjem i predviđanjem da će ljudi uvijek moći poduzimati ovakva istraživanja, sveli bismo se na razinu vračara. Svjedoci smo promjena koje se odvijaju i na našem planetu i stoga moramo iskoristiti ovaj trenutak tehnoloških otkrića i napretka kako bismo pomaknuli granice u istraživanjima Musk misli da u tome postoji određena hitnost. Nakon rada na dvjema sezonama ove serije, mislim to i ja. I vjerujem ne samo u mogućnosti nego i u potrebu nastavka tog istraživanja."
S jedne strane neobičan, no s druge vrlo logičan slijed misli osobe duboko uronjene u svijet filma, priče i fantastike, nekoga tko je pred kamerama od svoje šeste godine, kad je, 1960., utjelovio sina šerifa Andyja, Opieja Taylora, u humorističnoj seriji "The Andy Griffith Show". Iako u glumačke vode nije krenuo s tom namjerom, ideja o režiranju filmova u njegovoj se glavi pojavila vrlo rano. Ne kao nadomjestak nego kao dopuna glumačkom poslu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
