Zbirka priča o ratnim izbjeglicama s područja bivše Jugoslavije rasutima po Europi. Priče su kratke, opore, nadahnute stvarnim likovima i iskustvima. Gotovo u svakoj lije neka kiša, teška, lagana, dosadna, ona koja promoči do kosti. I ta kiša kao da je simbol suza, isplakanih i progutanih, kao kod one bolesne žene koju je muž posve zanemario u korist novih prijatelja i druženja s njima, ili one koja leži u bolnici na onkološkom odjelu i pretvara se da ne zna koji je to odjel i tješi se da će za dva-tri dana sigurno kući. Ili one mlade majke u Švedskoj koja otkrije da je trudna, a oboje su bez papira, posla i svog smještaja, s malim djetetom, i strahuje da će ih deportirati natrag u ratnu Bosnu, i kako da ona sad rodi tu, u tuđini? I kad njega pita što da radi, on šuti ko beton. Priče su hladne, prigušene, bez erupcije emocija jer je takav izbjeglički život u tuđini, pod niskim nizozemskim, švedskim, njemačkim, hrvatskim, slovenskim nebom, iz kojeg ne prestaje kišiti, sniježiti, kao onog dana kad se od napora onesvijestiš i padneš s bicikla od umora pa se nakon nekog vremena sam od sebe probudiš, mokar i naslonjen na hladni čelik mosta, a nigdje žive duše, nijednog čovjeka da ti priđe. Eto, zato je “okus” ovih priča čemeran, leden, siv, težak, suh i opor, zato žeže grlo kao rakija i prži prste kao škija. Otuđenost u tuđini boli, razara kao karcinom, polako, strpljivo, nepogrešivo, nema tu drame, transformacije, spoznaje, izbjeglički život jedna je duga epizoda bolnog trajanja u tišini. Sve se te nepravde, težine, poniženja i čemeri gutaju zbog curica. Zbog dječaka. Da njima jednog dana bude bolje. A pitanje je hoće li im i kad biti bolje. Ta ravnodušnost ili agresija drugog i drukčijeg od tebe (priča “Sačekuša”), ta agresija prema drugom i drukčijem od sebe (priča “Istorija bolesti”), ta agresija prema samom sebi (priča “Mala meraja”), ta agresija poslijeratnih podobnih i vladajućih u rodnom gradu (priča “Sabah”), to ti je “Balkan na kvadrat” i tu se “moraš znat izborit za sebe. Nema ti druge”. Ni nama koji smo ostali ni njima koji su otišli.
