Kultura
2564 prikaza

Kemal Monteno ostavio je neizbrisiv trag

Kemal Monteno
1/5
Ivana Ivanović (PIXSELL)
Otkrivamo kako je Kemal Monteno postao legenda

U subotu, 21. siječnja 2017. godine navršile su se dvije godine otkako nas je napustio legendarni kantautor, pjevač i svestrani umjetnik Kemal Monteno. "Ljudi ga još vole. Često slušam tatine pjesme dok se vozim u taksiju ili kupujem u trgovinama. Ponekad mi se čini kao da je stalno prisutan", rekla je za 24sata Adrijana Monteno

Kako je nastala legenda o Kemalu Montenu? Davne 1967. sarajevski impresario Esad Arnautalić pokrenuo je festival Vaš šlager sezone (VŠS) prema uzoru na deset godina stariji Opatijski festival zabavne glazbe. Favorit stručnog žirija prvog VŠS-a bio je Žarko Dančuo, sin proslavljena pjevača Dušana Dančua i bivši član zagrebačkih Robota. Nagrada publike smiješila se popularnim Indexima koji su bili najveće face u gradu, a za festival su pripremili ultimativni hit “Oko malih stvari svađamo se mi“. Žarko je očekivano pobijedio , ali Indexi ipak nisu dobili najviše glasova publike u dvorani radničkog univerziteta Đuro Đaković. Pretekao ih je 18-godišnji kantautor Kemal Monteno s pjesmom “Lidija“ koja je trenutno osvojila ženski dio auditorija . 

U službenoj biografiji poslanoj iz Croatia Recordsa stoji kako mu je to bio prvi festivalski nastup, ali zapravo je, prema preporuci Kornelija Kovača, debitirao već 1966. na subotičkom festivalu Omladina pjesmom “Serenada“. Kemalov otac Osvaldo Monteno iz Monfalconea prvi put je vidio Sarajevo kao talijanski vojnik tijekom Drugog svjetskog rata. Ponovno je došao poslije rata, zaljubio se u Bahriju i ostao zauvijek. Zaposlio se na održavanju stadiona Koševo pa je njegov sin od najranijeg djetinjstva bio zaluđen nogometom i dresom FK Sarajeva. U takvu je raspoloženju dočekao zlatno doba koševskog prvoligaša, koji je u sezoni 1966./67. stigao do naslova prvaka Jugoslavije, ali glazba ga je povukla jače od nogometa. Uz oca je zavolio stare talijanske pjesme, uz majku bosanske sevdalinke. Kad su se dvije jake glazbene tradicije spojile u njegovu raskošnu glasu, na sceni se pojavio pjevač jedinstvena stila. 

Neočekivana pobjeda na prvom VŠS-u bila je presudna za nastavak karijere. Dok su se drugi mladi glazbenici s podjednakim entuzijazmom spremali za festivale zabavne glazbe i rock’n’roll plesnjake, Kemal Monteno se odmah opredijelio za šlagere i postao najprepoznatljiviji simbol VŠS-a. S pozornice tog festivala izostao je samo 1970. kad je bio u vojsci, a za desetu obljetnicu darovao mu je jednu od najljepših pjesama o Sarajevu, grandioznu baladu “Sarajevo, ljubavi moja“. U međuvremenu je potpisao za Jugoton, koji mu je 1973. objavio prvi samostalni album “Muziko, ljubavi moja“, zapamćen po antologijskoj pjesmi “Jedne noći u decembru“. Snimio je još nekoliko impresivnih kantautorskih albuma, a njegova ploča “Dolly Bell“ iz 1982. bila je među posljednjim bestselerima starih zabavnjaka koje su čak i na top-ljestvici sarajevske obiteljske revije Ven potisnuli suvremeniji pop-rock hitmakeri. 

No Kemo je ipak najjače i najdulje zablistao kao festivalski pjevač. Nakon VŠS-a u njegovu điru bili su Opatija, Split i Zagrebfest. Mnogo je puta postavljeno pitanje zašto u tom maestralnom početku karijere nije dobacio i do pozornice San Rema? U interpretaciji je imao sve što se tamo tražilo i cijenilo, ali delikatne političke okolnosti prije potpisivanja Osimskog ugovora sigurno nisu išle na ruku pjevaču talijanskih korijena s jugoslavenskim pasošem. U to je doba pobjednik Opatijskog festivala predstavljao Jugoslaviju na Eurosongu, a 1973. je prvu nagradu u Opatiji osvojio 22-godišnji Zdravko Čolić s pjesmom Kemala Montena “Gori vatra“. Njihova suradnja je počela godinu prije, kad je Kemo napisao pjesmu “Sinoć nisi bila tu“ za Čolin premijerni solo nastup na VŠS-u. 

Silno talentiran pjevač sarajevskih Ambasadora, a nakratko i beogradske Korni grupe odmah je došao do velikog hita, makar je “Sinoć nisi bila tu“ bila još jedna pjesma skrojena taman prema mjeri ovdašnjih lakoglazbenih festivala. Kad mu je dao pjesmu “Gori vatra“, Kemo ga je gurnuo u bitno drukčiju i daleko veću ulogu. Čola je briljantno otpjevao prvi pravi domaći soul i zasluženo pobijedio u Opatiji. Na Eurosongu u Luksemburgu nije dobro prošao, zauzeo je samo 15. mjesto, ali je potpisao ugovor s njemačkom podružnicom Warner Brothersa i doma se vratio kao najveća jugoslavenska pop-zvijezda. 

U vrhu Kemina opusa trajno se zadržala i pjesma “Nije htjela“, perfektno uklopljena u duet s Oliverom Dragojevićem. Iz njegova prijateljstva s Arsenom i Gabi nastala je fenomenalna zajednička pjesma “Pamtim samo sretne dane“, a iz ratna Sarajeva izašao je s potresnom “Pismo prijatelju (Da ti roknu samo dvije)“. Kad se nabroje svi njegovi uspjesi, sastavljanje posthumne antologije Kemala Montena neće biti nimalo jednostavan zadatak.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.