Kultura
2127 prikaza

Oni su opasna konkurencija velikim klanovima turbofolka

Cyber Cajke
express
Severina u produkciji Jale i Bube zvuči modernije nego dvadesetak godina mlađa cajka Milica Pavlović, koja snima s Marinom Tucaković i njezinim timom

Sarajevski folk reperi Jala Brat i Buba Corelli ušli su u Novu godinu s pozornice beogradske Štark Arene, gdje su zajedno sa starim folkerom Acom Lukasom prodali 10-ak tisuća ulaznica i priredili najmasovniji dvoranski doček na Balkanu. U prethodnom pohodu na Beograd Jasmin Fazlić – Jala (32) i Amar Hodžić – Buba (29) ljetos su okupili 15-ak tisuća fanova na stadionu Tašmajdan za najveći koncert u karijeri. U međuvremenu su imali još jedan ulazak u Štark Arenu kao potpora zemljakinji Mayi Berović, koja se poslije transfera u njihovu producentsku kuću Imperia munjevito probila među najtraženije cajke. U Sarajevu su rasprodali  Skenderiju, dok su na turneji po dijaspori s Mayom dobacili do njujorškog Mellrose Ballrooma i čikaškog Portage Theatera. 

Osim zavidnih pogleda manje uspješnih kolega, na domaćem terenu uspjeli su isprovocirati i moralnu paniku među zabrinutim roditeljima koji su prekasno otkrili da 12-godišnje klinke i klinci danas najviše briju na Jaline i Bubine pjesme o alkoholu, drogama, brzim autima i još bržoj zaradi. U rasprave o njihovu štetnom utjecaju na djecu uključivali su se renomirani psiholozi i sociolozi, ali rijetki su se sjetili napomenuti kako se odgovornost za eroziju morala i etike baš nikako ne može svaliti na tandem osrednjih stihoklepaca. U popularnoj glazbi uvijek se reflektiraju društveni odnosi, a Jala i Buba izniknuli su iz zemlje koju su najviše zagadili korumpirani političari i beskrupulozni mafijaši. Za njih dvojicu glazba je samo posao koji se u prošloj godini razgranao do neslućenih razmjera. Totalnu dominaciju na balkanskoj estradi podebljali su kolaboracijama s najpopularnijim beogradskim folk reperima, Slobodanom Veljkovićem - Cobyjem u “Ona’e” i Stefanom Đurićem - Rastom, u najnovijem hitu “Benga na snijegu”. Udruživanje najjačih beogradskih i sarajevskih snaga u kojemu su svi protagonisti brzo pronašli zajednički interes izazvalo je pomutnju na još jednoj strani.

Kreatori turbofolka uvezani u nekoliko velikih klanova desetljećima su držali regionalni monopol na proizvodnju i veleprodaju glazbenog trasha, a sad su dobili opasnu konkurenciju u reperima koji se pale na cajke i znaju kako ih umotati u najnovije svjetske trendove. Turbofolk produkcija uvijek je sporije i opreznije reagirala na planetarne dance hitove ako nisu odjeknuli kao “Macarena” ili “Despacito”, pa se cajkama otvorila posve drugačija perspektiva kad su ih Jala, Buba, Rasta i Coby počeli provlačiti kroz ritmove preuzete iz jamajčanskog bashment dancehalla, američkog hip-hopa ili londonskog afro trapa. 

Premda se ne odvajaju od mikrofona, svi su oni tanki na vokalima i ne bi dugo izdržali bez uključenog autotunea koji će i od recitatora napraviti pjevača ili repera, ali su neosporno jaki na beatovima i tu uvjerljivo pobjeđuju starije turbo folk hitmakere. Zato Severina u produkciji Jale i Bube zvuči modernije nego dvadesetak godina mlađa cajka Milica Pavlović, koja snima s Marinom Tucaković i njezinim studijskim timom. Jala i Buba izronili su iz hip-hop undergrounda oko 2012. i nakratko surađivali s Frenkijem, ali već nakon albuma “Pakt s đavolom” iz 2014. moglo se skužiti kako puno bolje plivaju u estradnim vodama. 

Tamo su se prometnuli u YouTube fenomen s desecima milijuna klikova na svakom spotu, što je bio pouzdan signal da su osvojili najmlađu publiku koja ih je slušala na repeat i zapamtila svaki njihov vers. Idoli današnjih balkanskih tinejdžera i sutrašnjih njemačkih gastarbajtera rijetko su se pojavljivali na televiziji, a sarajevski mediji su s većim zanimanjem pratili njihove neuobičajene izvanscenske aktivnosti nego ubacivanje u bosanskohercegovačku ekipu za Eurosong 2016.

Jala je bio kandidat SDA na općinskim izborima u Vogošći, ali nije prošao. Buba je zaglavio u istražnom zatvoru zbog droge, ali je pušten taman na vrijeme za snimanje drugog zajedničkog albuma “Kruna”, na kojemu su ugostili mlađahnu cajku Elenu Kitić, kćer turbofolk šampiona Mileta Kitića. Iz tog paketa izvukli su šest velikih hitova, a zatim su na redizajnu Maye Berović dokazali da se sve što su zamislili može odraditi preko sveprisutnog YouTubea bez natezanja s donedavno nezaobilaznim Pinkom i Grandom. 

U njihovoj produkciji pjevačica iz druge lige turbofolka proslavila se već najavnim singlom “To me radi”, dok je Mayin album “Viktorijina tajna” izazvao gotovo tektonske poremećaje na sceni. Novi zvuk koji su donijeli folkreperi ispunio je sve narodnjačke klubove u regiji i prelio se na gomilu aktualnih izdanja, od debitantskog singla Cecine kćeri Anastasije Ražnatović “Savršen par” do suradnje Jelene Karleuše s producentom Aleksandrom Milićem iz grupe Miligram u pjesmi “Marihuana”. Daleko od balkanskih estradnih vrhova turbofolk je prošao još jednu mutaciju koju je beogradska redakcija medijske platforme VICE izvrsno prikazala u dokumentarnom filmu iz 2017. “Turbotronik”, koji je dostupan na YouTubeu. Akteri su nimalo razvikani alternativni umjetnici, elektroničari i hip-hoperi koji u turbofolku ne traže unosan posao i ključeve BMW-a, nego  potvrdu vlastitog supkulturnog identiteta, a njihovo znatiželjno istraživanje najviše je usmjereno na produkciju Južni vetar iz druge polovice ‘80-ih. 

Dok beogradski eksperimentalni elektroničari Gianni Druid i Mangulica FM s neskrivenom nostalgijom sempliraju hitove najuspješnijeg i najkontroverznijeg prijeratnog narodnjačkog hitmakera Miodraga M. Ilića, koji se proslavio pod pseudonimom Mile Bas radeći sa Sinanom Sakićem, Šemsom Suljaković i Draganom Mirković, ekipa iz zemunskog Autonomnog kulturnog centra Matrijaršija otvoreno se suprostavlja stigmatizaciji starog turbofolka i na svojim DIY žurkama predstavlja ga kao novi electro punk. 

Najinteresantniji dio filma ipak je snimljen u Zaječaru u kojemu kamera prati producenta Ivana Andrijaševića – Fokusa i hip-hop crew ViS Tetini. Oni su duboko ukopani u lokalnu tradiciju narodne muzike na kojoj strpljivo grade novi alternativni pokret nazvan Mahala Bounce, što poznavatelji torlačkog narječja prevode u “Mahala će đuska”. Fokus je već godinama ponajbolji jungle i dubstep producent na Balkanu, ima mnogo internacionalnih izdanja, vrlo uspješno surađivao je sa Sassjom u nekoliko pjesama na albumima “Taktički praktično” i “No problemo”, ali Mahala Bounce je njegov najoriginalniji projekt. Fokusovi sugrađani iz VIS-a Tetini nemaju baš ništa zajedničko s pomodnim beogradskim ili sarajevskim folkreperima. Za njima ne trče napirlitane cajke, oni ne snimaju fancy spotove, ali njihovo mahalsko repanje zvuči uvjerljivije od svega što se dosad pokušalo isfurati kao hip-hop iz balkanskoga geta. 

Dokumentarac “Turbotronik” i prošireni soundtrack album s 26 reprezentativnih snimki ipak nisu pokrili sve protagoniste ove raštrkane underground scene pa je nepravedno izostavljen leskovački folkstep inovator Slobodan Stojičić, koji snima pod imenom L-Free, a u šarolikom opusu ima i jedan remix napravljen za Saru Renar. Eksperimentalne turbotroničare bilo bi lijepo vidjeti u nekom od zagrebačkih klubova, ali ove godine realnije je očekivati gostovanje Jale Brata i Bube Corellija. Zagreb je posljednji veliki grad u regiji koji još nisu osvojili.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.