Godine 1998. na tržištu se pojavila kompjuterska igra za PlayStation koja je prekršila sve moguće konvencije žanra. "LSD: Dream Emulator", video igra koja nije video igra, nudila je igračima (koji nisu igrači) jedinstveno istraživanje svijeta snova - potpuno dezorijentirajuće iskustvo koje su mnogi od njih željeli ponoviti bezbroj puta. Tu video igru osmislio je enigmatični japanski umjetnik Osamu Sato, a koncipirao ju je prema dnevniku snova koji je desetljećima vodio jedan njegov kolega. Sato zapravo uopće nije želio napraviti video igru već je htio iskoristiti popularnost PlayStationa kako bi promovirao svoju umjetnost. To međutim nije bila prva inovativna stvar koju je napravio taj svestrani Japanac.
Osamdesetih godina stvarao je eksperimentalne kratke filmove koristeći se mogućnostima - za današnja shvaćanja rudimentarnim - osobnih računala Amiga i Macintosh. Za neke od tih filmova sam je skladao glazbu, a rezultat je bio nekakav amalgam konceptualne umjetnosti i glazbenog video spota, onirička psihodelija koja izmiče svakoj definiciji. Tim je filmovima Sato koračao po dotad neistraženim područjima stvaranja suvremene umjetnosti pomoću tada potpuno nove digitalne tehnologije, i na taj se način zauvijek upisao u povijest umjetnosti. Njegovi uradci pod naslovima poput "Alphabetical Animals", "Golden Flowers" ili "Deme Kume Chame-Go" bili su tada - u to davno predinternetsko doba - dostupni samo ograničenom broju ljudi, pa je 1994. godine Satova produkcijska tvrtka OutSide Directors Company na VHS kazetama objavila kompilaciju njegovih najuspjelijih video radova pod naslovom "Compu Movies".
Filmovi napravljeni u tada pionirskoj digitalnoj tehnologiji objavljeni su dakle u analognoj VHS tehnologiji, u skladu s tadašnjim tehnološkim ograničenjima. Video kazete se nisu mogle nigdje kupiti i moglo ih se nabaviti samo putem pošte, što je pridonijelo njihovom statusu vrijedne i rijetke robe: Satovi video radovi završili su daleko od očiju šire javnosti, uglavnom u zbirkama opskurnih kolekcionara.
U međuvremenu je svijet u potpunosti prešao na digitalni format. Mogućnosti stvaranja digitalnog sadržaja i njegove globalne distribucije došle su na sasvim novu razinu, pojavili su se bezbrojni novi digitalni umjetnici, kao i nove umjetničke forme, što je obnovilo interes za Satove pionirske pokušaje. Nedavno je u tom smislu, na 30. obljetnicu originalnog izdanja, objavljena digitalizirana i remasterirana verzija "Compu Moviesa". Sadrži šest video uradaka u trajanju od tri do devet minuta i - za razliku od analognog izvornika - lako je dostupna u bilo kojem kutku svijeta.
Fotograf, kompozitor, multimedijski umjetnik, grafički dizajner, kreator video igara i možda još ponešto, Osamu Sato je poznat po svom eklektičnom i eksperimentalnom pristupu umjetnosti. Rođen 1960. godine u staroj japanskoj prijestolnici Kyotu, od malena je pokazivao interes za umjetnost i glazbu, istražujući različite medije i tehnike, ponajviše se inspirirajući tradicionalnom japanskom kulturom, te modernim zapadnjačkim grafičkim dizajnom i elektronskom glazbom. U rodnom je gradu pohađao Sveučilište za umjetnost i dizajn, gdje je naučio osnove zanata i razvio veliki interes za digitalne medije. Profesionalnu karijeru počeo je ranih osamdesetih kao grafički dizajner. Brzo se proslavio svojim inovativnim dizajnom u kojemu je kombinirao tradicionalnu japansku estetiku s modernim, digitalnim tehnikama. Kreirao je plakate, naslovnice albuma, reklame i razne druge komercijalne sadržaje, a za svoju je dušu stvarao konceptualnu umjetnost, komponirao eksperimentalnu glazbu i snimao već spomenute kratke filmove. Polako ali sigurno stjecao je ugled i u umjetničkim krugovima. Nakon svog prvog glazbenog albuma "Objectless" - objavljenog još 1983. godine - nastavio je stvarati elektronsku glazbu i do danas je objavio ukupno 14 albuma. Kao što je slučaj i s drugim njegovim umjetničkim radovima, i Satovu glazbu karakterizira mješavina različitih utjecaja: njegov glazbeni stil mogao bi se opisati kao kombinacija ambijentalne, techno i tradicionalne japanske glazbe.
U zaplet 'Eastern Mind: The Lost Souls of Tong Nou' Sato je uključio neka svoja duhovna uvjerenja, uključujući animizam i reinkarnaciju. Riječ je o pustolovnoj video igri u kojoj glavni protagonist Rin odlazi na tajanstveni otok Tong Nou kako bi povratio svoju izgubljenu dušu. Dio kritičara hvalio je inovativne nadrealne vizuale, dok su je drugi proglasili bizarnom i uznemirujućom
Početkom devedesetih godina proširio je svoj umjetnički repertoar na dizajn video igara. Njegov prvi veliki projekt na tom području bila je igra "Eastern Mind: The Lost Souls of Tong Nou" objavljena 1994. godine, u čiji je zaplet Sato uključio neka svoja duhovna uvjerenja, uključujući animizam i reinkarnaciju. Riječ je o pustolovnoj video igri u kojoj glavni protagonist Rin odlazi na tajanstveni otok Tong Nou kako bi povratio svoju izgubljenu dušu. Igrač mora ispuniti devet zadataka - nakon svakoga od njih umire i bira u koje će se od devet različitih bića reinkarnirati, a po uspješnom završetku misije odlazi na Središnju planinu gdje mu se vraća izvorna duša. Igra objavljena na platformama Mac OS i Windows postigla je ograničeni uspjeh kod kritičara. Dio njih hvalio je njezine inovativne nadrealne vizuale, dok su je drugi proglasili bizarnom i uznemirujućom. Brojni korisnici igru su opisivali kao najčudniju koju su ikad igrali, ali sve to nije bilo ništa prema onome što će tek uslijediti - najslavnijem Satovom projektu "LSD: Dream Emulatoru".
Kao što smo već spomenuli, Osamu Sato "LSD: Dream Emulator" uopće nije smatrao video igrom - napravio ga je kako bi dosegao što je širu moguću publiku za svoju glazbu i konceptualnu umjetnost. Kreirana za PlayStation 1998. godine pod egidom tvrtke Asmik Ace Entertainment, igra je u međuvremenu stekla kultni status i smatra se jednim od prijelomnih uradaka industrije video igara. Njezin put do tog statusa međutim nije uopće bio jednosmjeran. Objavljen samo u Japanu u ograničenom izdanju, "LSD: Dream Emulator" prodavao se vrlo slabo i brzo je pao u anonimnost, no s vremenom se stvorio mali krug obožavatelja koji je na internetu vodio beskonačne rasprave o svim aspektima ove začudne igre. U godinama koje su uslijedile igri je kontinuirano rasla popularnost pa je 2010. objavljeno reizdanje, zajedno sa soundtrackom i knjigom sastavljenom od najvažnijih ulomaka i pojašnjenja. Riječ je zapravo o simulacijskoj igri u kojoj igrači nemaju neke posebne ciljeve već istražuju različita nadrealna okruženja, dodirujući neobične predmete i prelazeći u druge dimenzije. "LSD: Dream Emulator" temelji se na dnevniku snova koji je desetljećima vodio jedan zaposlenik tvrtke Asmik Ace.
Opisana kao "san koji se može igrati", igra se odvija na različitim razinama - odnosno snovima - u vremenskim intervalima od po desetak minuta, u psihodeličnom okruženju kakvo je mogao smisliti samo neki Japanac. Igrač započinje svaki san u nasumično odabranom području. Prolaskom kroz određene tunele ili dodirivanjem pojedinih objekata može završiti na nekoj sasvim drugoj razini, u potpuno drugačijem okruženju. S vremenom okruženja postaju sve bizarnija, a duševnom miru igrača neće pridonijeti tajanstveni lik poznat kao Čovjek iz sjene koji se nasumično pojavljuje u snovima i ima moć manipuliranja događajima kojom se sporadično koristi. Iskustvo igranja "LSD: Dream Emulatora" prilično je dezorijentirajuće, pa čak i halucinogeno - korisnici ga uglavnom ili obožavaju ili mrze. Kritičari su igru proglasili čudnom, uznemirujućom i nepredvidljivom, "jednom od najeksperimentalnijih u povijesti video igara". Unatoč tomu, "LSD: Dream Emulator" i danas - više od četvrt stoljeća nakon nastanka - ima vjernu sljedbu diljem svijeta.
Rođen 1960. godine u staroj japanskoj prijestolnici Kyotu, od malena je pokazivao interes za umjetnost i glazbu, istražujući različite medije i tehnike, ponajviše se inspirirajući tradicionalnom japanskom kulturom, te modernim zapadnjačkim grafičkim dizajnom i elektronskom glazbom
Ostavština Osamua Sata nije međutim ograničena na tu video igru. Posljednjih desetljeća nastavio je stvarati inovativnu vizualnu umjetnost i glazbu, često prelazeći granice između različitih medija. Njegovi su radovi izlagani u galerijama i muzejima diljem svijeta, a prepoznat je i kao pionir na polju multimedijalne umjetnosti. Za svoj je rad osvojio niz nagrada, utjecao je na brojne mlađe kolege i danas se smatra jednim od najvažnijih japanskih suvremenih umjetnika. Njegova je karijera svjedočanstvo snage kreativnosti i beskrajnih mogućnosti koje se pojavljuju kada se netko usuđuje kročiti na neistražene terene konceptualne umjetnosti. Unatoč profesionalnom uspjehu, o Satovom se privatnom životu malo toga zna. Baš kao što bismo i očekivali od umjetnika koji je svoje najintimnije snove izložio pogledima čitavog svijeta.
