Proteklih sad već skoro i desetljeće Osijek je izgubio gotovo cijelu alternativnu scenu. Tome svjedoči i mrežna rasprava Akademije za umjetnost i kulturu, “KoronaOSKultura-2”, koja je krajem travnja pod kišobran nezavisne kulture stavila, primjerice, Miju Dimšić i dječji kreativni centar uz ostatke upornih boraca, umjetničku organizaciju Teatar to go i udrugu ReArt. Počeci Ljeta u Tvrđi (danas Osječkog ljeta kulture), prisutnost suvremenog plesa i performansa, izvedbe u Barutani i STUC-u danas su stvar prošlosti. Na tu smo se prošlost lijeni osvrtati, pogotovo kad u institucijama prevladaju uglavnom staromodni izričaji, a prostor za pobunu sve se više sužava. Možda smo prometno i internetski povezaniji, no kultura izvan Zagreba nikad nije bila izoliranija. Zbog toga se otvaranje Kulturnog centra Osijek tijekom 2019. činilo kao nužan vjetar u leđa ne samo dijelu nezavisne scene i studentima nego i programima kojima kronično nedostaje adekvatan prostor. Čak i u dugoj, mračnoj korona zimi Centar je producirao programe i postao jedna od vitalnijih ustanova u gradu. Doduše, bez jasne profilacije, ali s dobrodošlim entuzijazmom.
603
prikaza
Osječka kulturna scena treba prestati slaviti vlastite poraze
1/5
Možda smo prometno i internetski povezaniji, no kultura izvan Zagreba nikad nije bila izoliranija. Zato se otvaranje Kulturnog centra Osijek tijekom 2019. činilo kao nužan vjetar u leđa...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
