Je li danas UKIP postao isto što i Konzervativna stranka? Ili je to možda oduvijek bilo tako, možda čak na slične načine diljem Europe?Evo što se događa, tvrdi fašisti počeli su pikirati na birače krajnje desnice, koja je stala ciljati na desni mainstream, koji su pak išli širiti utjecaj na centar, odnosno na liberale i socijaldemokrate. Isto vrijedi i u obrnutom smjeru. Tako se, primjerice, događa da jedan Corbyn podržava napuštanje EU i kontrolu useljenika, iako se time širi povjerenje i u nacionaliste i u rasiste. Umjesto da je rekao, primjerice: 'Ne vjerujte lažljivim torijevcima! Bankari su ti koji su krivi, ne muslimani i useljenici!', on je išao prikupljati političke bodove na ovakvom stanju. Time je još i više otvorio politički prostor za daljnji rast sve tvrđih oblika fašizma. Tako da je istina, torijevska desnica danas govori isto što je UKIP zagovarao prije 10 godina, a u međuvremenu se UKIP razvio u još gadnije, otvoreno islamofobnu organizaciju.
Jednom ste rekli da Britanija stoji pred izborom ili da postane nacionalistička ili da krene u borbu za socijalističku Europu. Gdje vidite prostor za nadu u socijalno pravednu EU? Jer, u nekim članicama vlast drže nekad verbalno otvoreno fašističke snage; posebno u Italiji, ali i Mađarskoj, Poljskoj...
Postoje trenuci u povijesti u kojima društveni poredak ulazi u krizu u kojoj mu je ugrožen sam opstanak, što dovodi do krize političkog sustava. Liberalna parlamentarna demokracija može se nositi s prijetnjama samo do određenog intenziteta; ona može prilagoditi se 'normalnim' politikama, ali ne i političkoj krizi. U krizi voltaža postaje previsoka i politički sustav sklon je tome da pregori. Dajte da vam to prikažem iz drugačijeg kuta. Politički sustav je uvijek uklopljen u poseban društveni poredak i tako je organiziran da funkcionira unutar granica takvog društvenog poretka. Ali, što se događa kad se društveni poredak počinje raspadati? Tada se ruši politički sustav jer nije kadar usvojiti radikalne solucije u trenucima sistemske krize. Evo vam jedan primjer iz povijesti. Američki politički sustav srušio se 1861. jer nije više mogao nositi se sa sistemskom krizom u vidu sukoba između robovlasničkih i slobodnih država. Raspao se ustav i krizu se moglo riješiti još samo ratom. Nema baš nikakve sumnje da mi ulazimo u sistemsku krizu. Svjetski bankarski sustav pretvorio se u kazino za superbogate. Realna ekonomija zarobljena je u tvrdokornoj zamci stagnacije i recesije. Društvo je razoreno bestidnom i sve većom raslojenošću; opada životni standard, raste siromaštvo, javne usluge sve su slabije. Urušava se geopolitički poredak i zbog ratova i gladi raseljene su stotine milijuna ljudi. Konačno, neregulirani proces akumulacije kapitala, izvan kontrole i bez plana, uništava planet. Na kraju dolazimo do toga da nam, kako bismo spasili čovječanstvo i planet od uništenja, ne preostaje drugo nego da razvlastimo onih jedan posto, da im oduzmemo moć i bogatstvo. Moramo zbaciti cijeli globalni sustav monopolskog kapitalizma. Da, trebamo socijalističku Europu i socijalistički svijet. A to što ljevica nije izgradila masovni pokret za radikalnu promjenu, otvorilo je prostor za radikalni rast ekstremne desnice.
Koliko ste upoznati s nacionalističkim, desničarskim populizmom u Hrvatskoj i uopće na Balkanu?
U drugom izdanju knjige nas četvero autora 'Puzajući fašizam: što je to i kako se boriti', između mnogih zemalja navodimo i neke zemlje na Balkanu. Tako da nam je jasno što se događa. Iako, to što se događa, tumačimo kao dio globalnih trendova. I odbacujemo izraz 'populistički'. To je neznanstveni izraz što su ga usvojili lijeni novinari ili centristički političari koji nisu u stanju prihvatiti stvarnost puzajućeg fašizma. Ne postoji u vezi toga ništa 'popularno' (u smislu 'narodno', op. a.). Financiraju ih bogate industrije, raspiruju nacionalnu rasnu mržnju i moralna su prijetnja svakom pravom narodnom pokretu u kojoj se ljudi organiziraju i bore za svoje interese.
Svijetu danas prijeti problem veći od svega donedavno zamislivog, klimatske promjene.
Ako pogledate, i rat i fašizam i klimatske promjene duboko su povezani. Fašisti su ujedno i oni što negiraju klimatske promjene, jer i jedne i druge financiraju bogate korporacije. Fašisti su također i nacionalisti, zagovornici naoružanja i pozivaju na ratove. Znači, sve je to dio iste priče. Naravno da možemo zaustaviti klimatske promjene, ali jedino tako što ćemo uzeti onima iz '1%' bogatstvo i moć. Uopće ne sumnjam ako budemo izgradili snagu dovoljnu za srušiti fašiste, da ćemo odjednom shvatiti da imamo pokret dovoljno moćan i za zaustavljanje klimatskih promjena. To uporno govorim, da danas postoji samo jedna velika povijesna zadaća, zaustaviti krajnju desnicu. O tome ovisi sve ostalo: i spašavanje planeta i sprečavanje ratova i borba protiv imperijalizma i izgradnja pravednijeg i demokratskijeg društva. Sve to počiva isključivo na tome hoćemo li suzbiti desnicu i spriječiti da nam se ponove 1940-e godine.
Nema tome davno, napisali ste da je dan 13. srpnja 2018. bio "Dan povijesne pobjede", jer su se prosvjednici rijetko viđene masovnosti okupili kako bi ometali posjet predsjednika Donalda Trumpa Velikoj Britaniji.
Pokazalo se da je takve ljude ipak moguće poraziti, unatoč svoj političkoj i ekonomskoj moći. Iako, pokazalo se i to da ih poraziti nisu u stanju neoliberalni političari koji bi htjeli da sve ostane kao prije; još više privatizacije, još više rezanja, još više korporativnih preuzimanja i gomilanja bogatstva i moći. Ljude poput Trumpa mogu zaustaviti samo milijuni običnih ljudi, radnika, studenata, mladih. Tim demonstracijama od 13. srpnja poražena je britanska vladajuća klasa koja nije uspjela dovesti Trumpa u London. Suštinski se dogodilo to da je narod zavladao ulicama glavnog grada i spriječio britanske vladare da prostru crveni tepih dobrodošlice za svinju iz Bijele kuće.
Samo, Trump, naravno, nije onaj s kojim je svijet počeo klizati u desno.
Ne, globalni fašizam krenuo je rasti još davno prije, negdje još u 80-ima, iz sjemena poraza laburističkih, socijaldemokratskih pokreta, kada je krenula neoliberalna revolucija. Prijelomni trenutak bila je financijska kriza iz 2008. Odjednom se cijeli neoliberalni poredak pokazao kao lažan, kao velika prevara u službi superbogatih. I umjesto da uslijedi radikalni zaokret k novoj ekonomiji i politici, sve se vratilo na staro, a fašisti, kao i 1930-ima, tu su se pojavili pretvarajući se da su protiv elita, iako se zapravo hrane na moći korporacija, represivnoj državi i rasističkom mitu.
