Marco Missiroli: Ovo društvo ne da predaha. Mrcvari sve malo-pomalo...

Roman “Vjernost” talijanskoga književnika Marca Missirolija počinje nesporazumom: studenticu iznenada uhvati slabost, profesor priskoči da je pridrži, netko ih vidi u položaju koji izgleda kao da se grle. Oboje tvrde da među njima nema ničega, no sumnja ostaje – i to ne samo sumnja Carlove supruge Margherite u njegovu odanost nego i sumnja samoga Carla u vlastitu želju da bude vjeran. Iz te se sumnje rađa pukotina koja se širi, polako i bez milosti raspirujući potisnute želje i neostvarene ambicije, gurajući Carla i Margheritu u labirint samopropitivanja: možemo li biti vjerni sebi, a da ne izdamo ljude koje volimo? Strastveno emocionalan bračni roman čija je radnja smještena u ulice, zgrade, domove današnjeg Milana, “Vjernost” je Missiroliju donijela nagradu Premio Strega Giovani (o kojoj odlučuju mladi) 2019. te se našla u užem izboru za prestižnu Nagradu Strega. Ovo djelo, koje je bilo najprodavanija knjiga u Italiji 2019., prevedeno je u više od trideset zemalja, a već je u pripremi i Netflixova serija prema romanu. Tema “Vjernosti” ne štedi nikoga: istražujući napetosti u naizgled idiličnom braku para u tridesetima suočenog s iskušenjima naslaga njihovih želja i razočaranja, Missiroli pokazuje koliko su osjećaji kolebljivi, koliko je jaka snaga opozvane želje, koliko može biti destruktivna. Carlo i Margherita u sretnom su i stabilnom braku, odnos im je suptilna mreža ljubavi, povjerenja, podrške i razumijevanja. Zasijecajući u tamu njihova unutarnjeg života, Missiroli ih beskompromisno suočava s pitanjima: Što je izdaja? Jesmo li sigurni da oduprijeti se iskušenju znači ostati vjeran? Što ako time izdajemo sami sebe? Vjernost je luka koja nas čuva od oluja, ali i ogledalo u kojemu se svakoga dana iznova promatramo, nadajući se da ćemo prepoznati ono što vidimo. U svojoj studiji o neslobodi – jer, pokazuje ovaj pisac, živjeti s drugim znači odreći se sebe – Missiroli nudi njihova srca na pladnju; njega, nje, onog drugog, one druge. Marco Missiroli (1981.) autor je šest romana za koje je primio mnoge značajne nagrade. Studirao je komunikologiju i pripovijedanje u Torinu i Bologni, gdje mu je mentor bio Umberto Eco. Živi u Milanu i piše za časopise Corriere della Sera i Vanity Fair. “Vjernost” je knjiga o maskama, objašnjava Missiroli, maskama iza kojih svakodnevno pred drugima skrivamo sebe, maskama kojima drugi skrivaju sebe pred nama, zajedno razapeti u perpetuumu vječne potrage za mjestom kojemu ćemo pripadati i neprekidnog bježanja od usidrenosti. “Najvažnije se osjećaje izgovara šaptom”, kaže pisac. Pisanje je za njega sličan proces: šapat koji izgovorenome daje glas koji nadglasava najglasniji vrisak. Tiha snaga povezanosti njegovih protagonista širi se koncentričnim krugovima na njima više ili manje bliske ljude u burnom preispitivanju čežnji i neuspjeha, ali i izgleda da se održe zajedno, u priči čiji kraj potvrđuje njezin početak citatom Philipa Rotha: “Tako znamo da smo živi: jer nismo u pravu”. Knjigu je na hrvatski prevela Paula Jurišić, a objavio nakladnik Fraktura. Tim povodom, i uz pomoć prevoditeljice Antonije Radić, s autorom smo porazgovarali o vjernosti, izdaji i svemu onome između, od čega se sastoji ljepilo odnosa koje nas drži zajedno.