Nakon godina lutanja u tami, Superman se vratio na velika platna s misijom koja nadilazi spašavanje svijeta, spasiti posrnuli DC-jev filmski svemir. Redatelj i scenarist James Gunn, arhitekt uspjeha Marvelovih "Čuvara galaksije", dobio je zadatak udahnuti novi život Čovjeku od čelika. Premijerno smo ga pogledali u impresivnoj Screen X dvorani u Zagrebu, koja nas je panoramskim platnima potpuno uronila u akciju. "Superman" je film koji istovremeno veseli i frustrira. To je djelo koje se nalazi na točki presjeka između iscrpljenosti franšizom i istinske, zarazne ljubavi prema izvornom materijalu i samim stripovima. Gunn je pokušao resetirati ne samo sudbinu jednog studija, već i samu ideju o tome što film o superherojima može biti. U nekim je segmentima u tome uspio, dok je u drugima stvorio kaotičan i pretrpan ep koji se urušava pod vlastitom težinom.
Gunn preskače već stotinu puta viđenu priču o porijeklu Supermana i baca nas direktno u život etabliranog heroja koji se bori za pravdu. Film počinje prizorom pretučenog i krvavog Supermana u njegovoj Ledenoj tvrđavi, nakon što je po prvi put izgubio bitku. Odmah je jasno: ovo neće biti priča o nepobjedivom "bogu", već o heroju koji je ranjiv i gotovo dječački naivan. David Corenswet u glavnoj ulozi donosi šarm i toplinu kakvu nismo vidjeli kod legendarnog Christophera Reevea i zavodnika Henryja Cavilla. Njegovoj ljudskosti pridonosi i Krypto, vjerni i razigrani pas s Kriptona, koji je više od ljubimca. On mu je jedina veza s njegovim uništenim domom.
Vizualno, film puca od boja, što je dobrodošla promjena nakon sumornih paleta prethodnih DC ostvarenja. Gunn se oslanja na estetiku stripa i stvara svijet koji je istovremeno retro-futuristički i idealiziran, a sve to uz ikoničnu glazbenu temu Johna Williamsa koja budi nostalgiju za sretnijim vremenima. Kemija između Corensweta i Rachel Brosnahan, koja glumi novinarku Lois Lane, opipljiva je. Njihov odnos, već uspostavljen i tajan, donosi dinamiku ispunjenu duhovitim prepirkama i iskrenim emocijama. Preskočili su zamornu fazu u kojoj snalažljiva reporterka u Metropolisu ne može shvatiti da joj je kolega štreber s naočalama ujedno i najmoćnije biće na planeti. Ipak, njihov odnos djeluje nedovoljno razvijeno, a Lois je svedena na sporednu ulogu.
Nažalost, film posrće pod teretom pretrpane radnje. Glavni negativac je Lex Luthor, kojeg Nicholas Hoult glumi s ledenom, proračunatom karizmom. On svoje pipke ima posvuda: u vladi, industriji i stranim državama, a Supermana vidi kao prijetnju vlastitoj moći. Tu priča postaje kompliciranija i, za domaću publiku, bizarnija. Luthor potpiruje sukob između dviju izmišljenih istočnoeuropskih država, Boravije i Jarhanpura.
Superman intervenira kako bi spriječio rat, no tamo ga porazi misteriozni "metahuman". Vođa agresorske Boravije je autokrat kojeg glumi naš Zlatko Burić. Iako je Burićeva pojava kratka, ona donosi nadrealan element jer on i njegovi suradnici komuniciraju na lošem hrvatskom jeziku. Taj detalj, iako vjerojatno zamišljen kao generički "istočnoeuropski" jezik, za hrvatske gledatelje stvara efekt koji ih nakratko izvlači iz fantazije i tjera na pitanje jesu li zalutali u neku bizarnu koprodukciju.
U film su ubačeni i drugi heroji, poput arogantnog Greena Lanterna i ratoborne Hawkgirl, koji služe više kao najava za buduće projekte nego kao razvijeni likovi. Tu je i zavjera na društvenim mrežama, afera lika Jimmyja Olsena s Luthorovom djevojkom i otkriće o pravoj misiji koju su Supermanu namijenili njegovi roditelji. Film je, kako je jedan kritičar napisao, toliko frenetičan da "Čuvari galaksije" pokraj njega djeluju depresivno. Rijetko usporava kako bi likovima, i publici, dao priliku da procesuiraju sve što se događa.
Središnji sukob filma nije fizički, već moralni. Nakon što Luthor javnosti otkrije dio holografske poruke Supermanovih roditelja koja sugerira da on treba vladati čovječanstvom, heroj se suočava s krizom identiteta. Što je njegova prava svrha? Pomagati ili dominirati?
Neki Gunnovi zaštitni znakovi, poput uvrnutog humora, ovdje ne pogađaju metu. Scena u kojoj Luthorovi majmuni vode kampanju dezinformacija na društvenim mrežama djeluje kao zastarjela internetska šala. Konačno, film završava onako kako završava previše superherojskih filmova: generičkom CGI apokalipsom u kojoj se ruše neboderi.
"Superman" je na kraju krajeva ambiciozan, ali manjkav film. Gunn razumije dušu Supermana i podsjeća nas da junaštvo nije u savršenstvu, već u nastojanju da se čini dobro. Film se na trenutke doima kao dvosatni foršpan za buduće DC projekte, a ne kao zaokružena priča o Supermanu. Brojni podzapleti, od političkih intriga do svemirskih prijetnji, čine narativ pretrpanim i nefokusiranim.
