Politički izgnanik u nesuglasju s autoritarizmom ili 1000 godina radosti i tuge

Zagrebački nakladnik OceanMore objavio je memoare suvremenog kineskog umjetnika, disidenta i aktivista Aija Weiweija “1000 godina radosti i tuge”, koju je s engleskog prevela Katarina Penđer. Ai je rođen 1957. godine. Smatraju ga jednim od najvažnijih suvremenih kineskih umjetnika. Odrastao je na krajnjem sjeverozapadu Kine, u nekoj vrsti kažnjeničke kolonije, gdje je živio u teškim uvjetima s interniranim ocem. Tu su proveli punih 16 godina, da bi se 1976. godine, nakon Mao Zedongove smrti, obitelj vratila u Peking. Godine 1978. je Ai upisao Pekinšku filmsku akademiju i studirao animaciju. Od 1981. do 1993. živio je u SAD-u, kao prva generacija studenata koji su nakon reformi iz 1980. otišli studirati u inozemstvo. Prvih nekoliko godina živio je u Philadelphiji i San Franciscu, da bi se potom preselio u New York. Tijekom tog razdoblja upoznao se s djelima Marcela Duchampa, Andyja Warhola i Jaspera Johnsa te je počeo stvarati konceptualnu umjetnost. U New Yorku se sprijateljio s beat pjesnikom Allenom Ginsbergom, nakon jednog slučajnog susreta prilikom javnog čitanja poezije, gdje je Ginsberg pročitao nekoliko pjesama o Kini. Ginsberg je čak jednom prilikom otputovao u Kinu i susreo se s Aijevim ocem, s kojim se također sprijateljio. Iako je bio oduševljen Amerikom i slobodama koje su vladale u društvu, zaprepastila ga je kultura nasilja u toj zemlji te opisuje slučaj mladog kineskog slikara Lina Lina koji je tijekom boravka u New Yorku otišao slikati na Times Square, gdje ga je nakon kraće prepirke jedan mladi crnac upucao pištoljem u prsa. “Lin Lin je pao na pod razrogačenih očiju i za nekoliko minuta umro”, piše Ai. Nasilje je, tvrdi on, toliko duboko ukorijenjeno u američki način života “da mu nikako ne možeš umaknuti” i da ono odražava “dubinske manjkavosti utkane u društveno tkivo te zemlje”. Kao aktivist, nakon povratka u Kinu, otvoreno je kritizirao stajališta kineske vlade o demokraciji i ljudskim pravima. Istraživao je i dokumentirao korupciju u vladi i zataškavanje, posebno korupcijske skandale oko gradnje škola u Sichuanu, gdje je u razornom potresu 2008. poginulo mnogo učenika. Ai i njegova aktivistička inicijativa “Građanska udruga” napravili su popis od više od 5000 učenika koji su poginuli u potresu, uglavnom u loše građenim školama. Upravo je zbog ovog projekta, koji je imao veliki međunarodni odjek, i uhićen te je protupravno, bez da je protiv njega podignuta bilo kakva optužba, držan na nepoznatome mjestu u izolaciji 81 dan. Tad mu je oduzeta i putovnica te nije mogao odlaziti ni na svoje izložbe koje su se održavale širom svijeta.