Kultura
345 prikaza

Posljednje ugljenice dobile umjetničku posvetu

Ugljenica
Mejra Mujičić
Mejra Mujičić snimila je seriju fotografija posljednjih peći za proizvodnju ugljena na ovim prostorima

Ugljenica ili vuglenica kako ju zovu u sjevernoj Hrvatskoj, ćumurhana ili žega, kako ju nazivaju u BiH i Srbiji je kupolasta peć, sazidana od pečene cigle i ilovače u kojoj se termičkom obradom drvo pretvara u ugljen. Nekoć su se ugljenice često mogle vidjeti u šumom bogatim područjima Europe, no danas se mogu naći još u rijetkim krajevima, obično onima u kojima su trag ostavili tranzicijski lomovi i ratna pustošenja, poput nerazvijenih ruralnih područja Hrvatske, Bosne i Srbije i možda još ponegdje.

Na kupoli ugljenice ostavljaju se tri reda rupa koje se tijekom sagorijevanja drva zatvaraju blatom. Postupak dobivanja ugljena je jednostavan. U kupolu se položi drvo i napuni do pola. Kada se zapali vatra, dodaje se preostalo drvo do vrha kroz otvor na vrhu kupole. Da bi se drvo u unutrašnjosti ugljeniziralo, plamen vatre gasi se zatvaranjem rupa ilovačom i poklopcem na vrhu. Čitav postupak traje petnaest do dvadeset dana.

Ovi 'pogoni' inspirirali su umjetnicu Mejru Mujičić te im je posvetila izložbu, koja će se u ponedjeljak 25. veljače otvoriti u Galeriji Vladimir Bužančić u Remetincu, Trg Narodne zaštite 2.

Za razliku od takva, ljudskim radom proizvedenoga, ugljen u prirodi nastaje milijunima godina procesom karbonizacije organske tvari, najščeće biljnoga podrijetla.

Kopati ugljen, živjeti od ugljena i stvarati ugljenom vraća nas u povijest, početke umjetnosti, ali i ne tako davne, no zaboravljene načine preživljavanja u našim krajevima koji su se oslanjali na socijalno zajedništvo, humanost i solidarnost. U Bosni i danas znaju reći: „Kad si zadnji put nekoj babi iskrcao ćumur?“, misleći pri tom kad si zadnji put učinio nešto dobro.

Ćumurhane koje je Mejra snimila izgledaju začudno. Istodobno kao da insceniraju prošlost i budućnost: nešto što je postojalo u neko predsuvremeno doba i što bi moglo postojati u budućnosti, poput distopijske futurističke vizije. Iz rupa na kupoli širi se bijeli dim. U spoju elemenata – drveta, vatre, zemlje i zraka – jedan se rađa, a drugi umire. Ali onaj koji umire, i dalje postoji u onome koji se rodio. Magičan prizor svjedoči magičnu stvarnost.

  • Sakramenski 19:18 28.Veljača 2019.

    Nije to nikakva peć i ne zida se s ciglom. Zida se u stvari drvenim kladama u oblik stošca s rupom u sredini i8 opisanim otvorima. Sve se pokrije zemljom ili blatom da se spriječi ulaz zraka i uspori gorenje. ... prikaži još! Kada je gotovo gorenje, obloga se otvara, ugljen odnosi i na kraju ne ostane ništa.