"Postao je biznis nas Vukovarce držati napetima"

Kada je Srđan Ćuk, alias General Woo, snimio album “Verbalni delikt”, malo kojem glazbenom radijskom uredniku nije zapela knedla u grlu kad je poslušao već prvu pjesmu “Zašto šutite”.

Te 2011. njegovi su se stihovi razletjeli kao šurikeni po političarima, Crkvi, “banksterima”, estradi. A onda je došao i “Pad sistema” i General Woo još jednom je eksplodirao kao najopakiji, najoštriji i najnezgodniji reper u Hrvatskoj. 

Pa ako je u izricanju istine nebrojeno mnogo puta i bio prebrutalan za neke radiopostaje, na krcatim koncertima General Woo pokazuje da je nezaustavljiv. Još jedan takav zakazao je za 4. studenog u Tvornici kulture u Zagrebu.

Priča se da je do toga koncerta došlo “zato što su ljudi tako htjeli”.

U principu da. Dosta fanova nije moglo doći na koncert u Vintageu, a recenzije i kritike su bile vrhunske. A kako smo već nastupali u toj verziji...

Misliš, nastupanje u verziji s Funksterima?

... s bendom, da, a imao sam dosta upita na fan pageu, odlučili smo tim koncertom zaokružiti priču da zadovoljimo ljude, ali i sebe. Mi to ipak radimo iz gušta.

Za “Verbalni delikt” Hrvoje Prnjak je napisao u Slobodnoj Dalmaciji da je to “diskografski puč kojim je General došao na vlast”. Što je onda “Pad sistema”?

“Verbalni delikt” je bio vrhunski napravljen, ali tematski surov, a produkcijski sirov. “Pad sistema” je neka moja priča. Njemu sam pristupio tematski; od teorija zavjera do zakulisnih igara u politici. To je dupli CD, neke pjesme su bile životnije, nevezane uz politiku, više, ono, reperske. A to što je Prnjak u Slobodnoj Dalmaciji napisao za “Verbalni delikt”, tim su albumom svi bili šokirani. Otkud sad takvo nešto!? To je jako težak politički album. Na njemu sam rekao neke stvari koje tek sad našim ljudima dolaze u glavu.

U Tram 11 ste pjesmom “Hrvatski velikani” označili kraj običaja u hrvatskom rapu da se slijede “bronksovske” teme. Kako ste došli do te pjesme?

Da ti ispričam od početka. Okupili smo se još ‘92. i počeli s tim druženjima na hip-hop sceni, na Trgu i u Tkalči u jednom kafiću. Normalno je da isprva učiš od učitelja, a mi nismo imali domaće primjere, nismo imali neke ex-YU repere. Isključivo smo slušali američki rap i to su sve bile klasične reperske teme. Ali već ‘96. kad smo se okupili Target i ja, stali smo raditi tematski. To više nije bilo: “Ja sam iz Dubrave, ja ovo, ja ono.” I TBF je u Splitu izišao s temama, nije išao sa zajebancijom.

S tvrdim temama.

Pa da, s tvrdim temama. Oni su se vremenom malo smekšali, “Moj veseljko” i to, ali to su i dalje teme. Svi kvalitetni reperi koji su ostali upisani u povijest imali su neke teme. A onda 2005. ili 2006. i u Americi i kod nas stali su repati o pizdarijama, o izlaženju u klubove, o totalno nebitnim stvarima. Razmišljali su samo o tome hoće li ih pustiti radio. To znači prodavanje guzice, a radio se promijenio i ne želi više puštati tvrdo. Svi su vlasnici svega, svi su u politici i povezani. I naravno da ne želi nitko pustiti “Zašto šutite” i slično. Tako sam ja došao kao hladan tuš. Pola scene se na mene naljutilo, kao, šta sad on tu izvodi. Radili su pjesmuljke, kao, s ovim će me pustiti na radiju i onda ću ja biti popularan. Ne, frende, totalno krivo! Ja i danas imam filozofiju da napravim ploču koja će se slušati desetljećima poslije, kao Tram 11.

Pjevaš li o tome u stihu “šetamo kroz život s jednom nogom u grobu”?

To je to! Neki i danas smatraju da je rap samo zabava. OK, jest i zabava, pa ni ja ne radim glazbu za pogrebe. Ali hip-hop je široka lepeza tema. Neko će pjevati o trebama i seksu, ljudi su različiti. Ak’ je on iskren, ak’ me uvjerio u to, onda je to to. Ali puno njih se okrenulo šundu, nemaju bazu, ne grade stil da ih ljudi prepoznaju. Ali, kasnije se pojavio Kandžija i neka paralelna scena; Dječaci, Krankšvester, Kiša metaka... Pojavili su se ljudi koji rade teme i boli ih đon hoće li ih vrtjeti radio ili neće. Bitno je jesi li “true”, govoriš li istinu, pokazuješ li sebe kaki jesi. To će ljudi prepoznati na koncertu sve da te radio ni jednom ne pusti. Pa grupa ONI, koji su underground, a di god dođu napune i prodaju sve CD-e. To znači biti “real”, imati teme i iskrenost.

A sve je krenulo od ideje vas dvojice o pjesmi o novcu, o hrvatskim velikanima.

Jay Z je ‘94. napravio stvar “Dead presidents”, o novcu, jer su na novčanicama imali mrtve predsjednike. Onda je godinu poslije Black Twang iz Londona izašao s “The Queens Head” . I tako smo jednog dana i mi rekli: “Hajdemo i mi napraviti nešto o jebenim, šugavim našim novcima”. Dođem ja tako Targetu s tekstom, odrepam mu, a on drugi dan dođe s refrenom “da mi kompa bude Mažuranić”. Snimili smo demoverziju kad se snimao “Black out”. Kaže Target: “Zvat će se stvar ‘Hrvatski velikani’”, a ja kažem: “Jebeno! Queens Head, Dead presidents, Hrvatski velikani!” Hahaha!

A potpuno hrvatska priča.

Pa da! Nikog ničim nismo iskopirali, ni produkcijski ni tekstualno. To je valjda najveći rap hit ikad kod nas.

Kako ste unutra ubacili Antuna Šoljana?

Bila je priča ovakva: da imaš detaljno. Mi smo imali tu demoverziju na našem prvom demo albumu “Verbalator”. Čak su na “Black outu” na 101-ici puštali tu demoverziju. Frx je bio zadužen za taj projekt. Ispalo je da smo Target i ja bili na drugim stvarima, a nismo imali baš svoju Tram 11 stvar. Tražili smo od Frxa instrumental na kojem su repali Bolesna Braća i Phat Phillie na engleskom jer smo mislili da bi nam pasao za našu temu na hrvatskom. Inače su oni jedini zvučali pristojno na engleskom, a mi ostali kao Milošević s ruskim naglaskom I onda smo rekli Frxu da probamo snimiti “Velikane”. Tri dana mu je Target visio za vratom. I mi to snimimo za 15 minuta. Kad, kaže Frx: “Popijte vi kavu, doći ću za sat vremena”. Tko zna što se Frxu dogodilo u mozgu, gdje se on sjetio sat vremena tražiti taj vinil ili CD na kojem Vitez recitira Šoljana. I kad je bio gotov, zvao je urednike sa 101-ice da dođu čuti. Nije pjesma izišla iz studija, a već je bila Bog i batina. Njih nabuksano po 15 sjedili bi i slušali, nisu vjerovali da prvi put rap stvar ima potencijal za ljestvice. I onda su nam rekli da donesemo još dvije stvari, “Kog je briga za vas” i “Des mozges”. Pola godine nismo silazili s top lista. To je bio kaos. Pa “Hit depo” i spot, popizdili svi. Više nismo bili underground demo.

U pjesmi “Ja sam ulica” imaš stih “zabijam se kanaderom u Agrokorov toranj”, a i u spotu ga uspoređuješ s vukovarskim tornjem. Pritom ne mislim da si u terorističkom filmu.

Da, bila je to metafora. I namjerno smo u spot ubacili metaforu za dvije Hrvatske. Vukovarski toranj kao simbol neovisnosti, ideala s početka ‘90-ih, i taj negativni simbol što naša država jest.

Bi li zbog takvih stvari imao problema da si takva megazvijeza da žongliraš milijunima kuna?

Da ovakve stvari počnu pričati Thompson, Severina ili netko tko okreće milijune, on bi imao problema. Da sam ja financijski toliko jak da se mogu kurčiti ili da oni mogu utjecati na moj posao, onda bi bilo žešćih pizdarija. Nije njima bitno što pričaš nego tko priča, koga smatraju opasnim. Ako imaš lovu, možeš pokrenuti ljude, napraviti stranku. Ako nemaš love, a laješ, boli njih đon. Doživjet ćeš neku cenzuru, ali ne više od toga. U Vukovaru sam prije “Verbalnog delikta” imao problema s HDZ-om i ucjenama. Nisu me htjeli vrtjeti na radiopostajama jer, kao, imaju previše rap grupa na top ljestvici. Pa sam na radiju politički svašta ispaljivao, onda zovu babe da što ovaj laje protiv HDZ-a, SDP-a... U Vukovaru imaš ljude koji u buljama još žive u ratu, jebiga. Podijeljeni su. Loša ekonomska situacija je najbolja podloga da političarska govna te ljude drže napete, a oni, iz HDZ-a, SDP-a, SDSS-a, rade iz toga biznis.

U pjesmi “Rolaj” kažeš “prvo sjeme sam dobio od Boga i Bog mi je rekao da kanabis nije droga”.

Da, zalažem se za legalizaciju. Kanabis apsolutno ne smatram drogom. Nisam neki vjernik, ali to smo dobili od Boga, to je tu u zemlji.

Vjerujem da nisi neki tubovjernik jer bi inače teško složio takav stih.

Svatko od nas ima neko svoje mišljenje o tome što je bog. Netko ga zamišlja s bijelom bradom, ja ga zamišljam kao vrhovnu inteligenciju kojoj svi pripadamo. Ovo sam rekao, kao, ne možeš to uzeti, to je prirodno, ne možeš to zabraniti. Ima tu dosta, dobro kažeš, opiranja legalizaciji i iz vjerničkih redova, ali i iz znanstvenih, svih sfera društva. Problem je u tome što farmaceuti kanabis ne mogu privatizirati. Tako je i kod nas. Moji baba i deda generacijama su sadili konoplju. Cuga je OK, iako je štetna, a vutru su zabranili. Normalno da ti neće dopustiti nešto od čega ti možeš napraviti mnoštvo priručnih lijekova.

Na novom albumu spominješ i “fašizam preko bare” i, kao i Frenki, motiv “Babilona u Bruxellesu”?

Bruxelles zato što nam on komandira, a “fašizam preko bare”... Dosta je reći USA. To što oni rade, ako to nije fašizam, ne znam što je. To sigurno nije mirotvorstvo. Čak i kod nas je moguće da se pojavi neki suludi Živi zid ili jednog dana netko pametan s kojim ćemo slučajno dobro ubosti, tko će reći: “Boli me za sve, ja imam dobar ekonomski plan da razjebemo taj sistem!”