Između dvojice bijednih prevaranata, različitih po naravi, postojale su i neke neizbježne sličnosti. A od tih sličnosti, najdublja i najbolnija bila je ono što im je obojici bila slaba točka: obojica su duboko u sebi bili propalice i slugani oboljeli od osvetoljubiva osjećaja manje vrijednosti. Povijest, Elsa Morante
Tako Elsa Morante opisuje Ducea i Führera u romanu "Povijest". Talijanski naslov romana je "La storia", pa bi možda točniji prijevod bio "Priča". I "Povijest" i "Priča" kao naslovi dobro opisuju roman Else Morante, podjednako obuhvaćaju sav opseg složene i duboke storije koju ona iznosi, a koja je u osnovi vrlo jednostavna. A jednostavne stvari – kao što je to jednostavan život – najteže je i gotovo nemoguće ispričati. Zato je možda prijevod naslova "Povijest" ispravniji, jer stvarno je riječ o povijesti, i to onoj velikoj – Drugom svjetskom ratu – ali ispričanoj u bezbroj priča ljudi koju je ta povijest beskrupulozno i hladno gazila i potom zaboravila. Ispod velike povijesti bezbroj je priča. Povijest je hladna i bešćutna i mrtva. Priče onih koje ta povijest gazi i proždire, život koji se odvija mimo te povijesti i neizbježno uronjen u nju, daju joj toplinu i besmisao.
Jer koliko su te dvije, kako ih Elsa Morante jednostavno definira, propalice besmisleni u životu jedne učiteljice iz Rima i njezine dvoje djece, Nina i Giuseppea. Te bezbroj ostalih ljudi (namjerno ne kažem likova) koje je ta velika povijest, pokrenuta dvojicom propalica, naplavila u osobnu i veliku povijest učiteljice i njezina dva sina. I svaku priču, povijest, tih ljudi, jednako "malih" kao i učiteljica Ida, Elsa Morante satkala je i ispreplela u romanu. Svaku priču, a ljudi je u romanu gotovo pa bezbroj, svaku njihovu povijest, ma koliko kratka bila, autorica ispriča od početka do kraja. Onako kako su se njihovi životi isprepleli s Idinim i s velikom poviješću koja oko njih tutnji. Također, prije svake godine ili poglavlja Elsa Morante daje pregled onoga što se u toj velikoj povijesti događa, ono što je svijet zapamtio ili zaboravio, a povijesni udžbenici zapisali. Ali nakon toga sve to i ne spominje nego priča sam život koji se u svemu tome odvija ili nestaje zgažen željeznim kotačima povijesnih događaja. Ni kriv ni dužan, uglavnom.
Radnja romana prati sudbinu Ide Ramundo, udovice i učiteljice židovskog podrijetla, i njezina dva sina, Nina i Giuseppea (Usepea), tijekom ratnih godina u Rimu. Ida, suočena s rastućim antisemitizmom i ratnim strahotama, nastoji zaštititi svoju djecu i sačuvati obitelj. No rat nemilosrdno razara njihove živote, ostavljajući duboke ožiljke. Ona je udovica i još k tome, dijelom svojeg podrijetla, Židovka. Što na početku romana i nije toliko važno, ali kako se Idi bude približavala velika povijest koju kreiraju krvnici i propalice, postajat će sve važnije i važnije. Njezino drugo dijete - Giuseppe ili Usepe, kako ga svi zovu, dijete radosti, nevinosti, veselja i ljepote svijeta – plod je silovanja. Otac mu je njemački vojnik koji je, potaknut vinom, strahom od smrti koja ga neizbježno čeka na afričkoj fronti, Idu napastovao.
Morante majstorski isprepliće osobne sudbine svojih likova s povijesnim događajima, stvarajući potresnu sliku ratnog razaranja. Kroz Idinu perspektivu čitatelj uranja u svijet straha, neizvjesnosti i svakodnevne borbe za opstanak. Nino, buntovni tinejdžer, pridružuje se fašističkoj vojsci, a nevini Usepe, plod silovanja njemačkog vojnika, utjelovljuje besmislenost rata. Iako, sve su to prejednostavne formulacije i pojašnjenja Morantina romana. Ono što svi vidimo, iako nam Elsa to ne baca u lice, jesu naša lica u licima svih tih njenih ljudi i njihovih povijesti. Naše osobne i obiteljske povijesti koje ova velika povijest nije zabilježila jer nismo propalice i krvnici.
Roman "Povijest" nije samo kronika ratnih zbivanja nego i duboka meditacija o ljudskoj prirodi, ljubavi, gubitku i otpornosti. Kao što odbija idealizirati "veliku povijest" pretpostavljajući joj ovu malu, intimnu, obiteljsku i mnogo dramatičniju, Morante ne idealizira ni svoje likove. Oni su istodobno i plemeniti, i velikodušni, i veći od povijesti, a s druge strane jedinke gonjene nagonom preživljavanja, sitnim ljubomorama, malim i beznačajnim pohlepama, zabludama, pogrešnim shvaćanjima… Onako kako ljude život baca s jedne obale na drugu. Istodobno smo sa svakom ljudskom sudbinom beskrajno povezani i beskrajno odvojeni, njihove priče su ujedno naše, ali su se odvile na neki drugi način. Nama posve razumljiv. Iako se na trenutke čini, a radnja romana ispričana ukratko to sugerira, da će se roman rastopiti u beskraju sumnjivih emocija, onakvih kakve u ljudima izazivaju i potiču telenovele ili sapunice, roman to uspješno izbjegava. S likovima smo povezani na dubljoj, emotivnoj razini, veže nas dublja veza starija od povijesti, veza između svih onih tučenih i gaženih.
Nema potrebe govoriti kako je riječ o jednom od najprodavanijih romana u Italiji, to o njemu govori mnogo, ali ne mora značiti ništa. Ono što nešto znači jest da je roman jednako svjež i začudan kao što je to bio kad je izašao i obarao rekorde čitanosti i prodaje. A preživjeti test vremena, preživjeti povijest, ono je što roman čini velikim.
Povijest, Elsa Morante, Petrine knjige. Prijevod: Dean Trdak
