Vremena su čudna. Kao da smo zaboravili kako smo se prije nešto više od dvije godine skrivali po stanovima, nosili maske kad smo iznosili smeće ispred kuća i bojali se ljudi kad smo se iskradali u noćne šetnje. Kao da smo potisnuli da je rat u Europi započeo pred nešto više od jedne godine i da su od tada milijuni ljudi izbjegli po cijelom kontinentu i šire. Kao da smo zaboravili da su nas zahvatili inflacija i razni ekonomski poremećaji te da više ne živimo tako lagodno i dobro. Pita me prijatelj prije nekoliko dana - kako da u ovako traumatičnim vremenima, u vremenima krize teatar nije osigurao za sebe središnje mjesto u društvu, nego je dopustio da bude marginaliziran, ušutkan i u većini primjera ne odveć zanimljiv? I slažem se s njegovom tvrdnjom i nažalost mu ne mogu proturječiti, nego dodajem kako očito pred tako velikim krizama i teatar ostaje zatečen te većinom šuti.
Ne ulazeći u analizu repertoara hrvatskih kazališta u novoj sezoni, koja već na prvi pogled ne nude kazališna uzbuđenja niti one rizike s kojima se pomiču granice i uvijek, govoreći iz dugogodišnjeg iskustva, osigurava interes publike, zagledala sam se u repertoare velikih europskih kazališnih kuća tražeći u njima odgovore na izazove vremena. U onom najbližem i za Hrvate, jednom povijesno najznačajnijem, Burghtheateru, koje još ovu sezonu, u njegovoj biografiji posljednju, vodi kontroverzni redatelj Martin Kušej nižu se naslovi od Shakespeareova "Sna ljetne noći" do Handkeova "Kaspara", Goetheove "Ifigenije na Tauridi", Büchnerove "Dantonove smrti", Nestroyeva "Talismana", Ibsenova "Peer Gynta", "Silaska Orfeja" Tennesseeja Williamsa, "Preobrazbe" Franza Kafke, suvremenih dramskih tekstova Ferdinanda Schmalza, Nina Haratischwilija i Thomasa Köcka do "Heldenplatza" Thomasa Bernharda. "Brojne produkcije u sljedećoj sezoni bit će posvećene antidemokratskim i autoritarnim tendencijama u našem društvu te će se baviti isključivanjem i povredom ljudskog dostojanstva, antisemitizmom, posljedicama klimatske krize, ali i feminističkim svjetonazorima i mogućnostima otpora", pojašnjava Kušej svoj repertoarni odabir.
Ako slijedimo isto govorno područje, nešto dalje u Berliner Ensembleu najavljeni su "Woyzeck" Georga Büchnera, "1984." Georgea Orwella i "Prljave ruke" Jean-Paula Sartrea, autorski projekti mladih kazališnih umjetnika, iranske redateljica Alireze Daryanavard te norveškog glumca i redatelja Heikija Riipinena, kao i mjuzikl koji je nastao po fragmentima memoara Bertolda Brechta. Kazalište Thomasa Ostermiera, berlinski Schaubühne, u novu sezonu ulazi s premijerom Kleistova "Princa Friedricha von Homburga", a nastavlja je autorskim projektima Franka Richtera i Yael Ronen, te još nekolicinom autorskih, većinom eksperimentalnih projekata koji će se premijerno izvoditi u Studiju Schaubühne, kao što su to nove umjetničke forme koje će iskušavati Jette Steckel i Yana Thönnes.
Pariški Odéon - Théâtre de l'Europe priprema za novu sezonu uprizorenje "Andromahe" Jeana Racinea, u režiji ravnatelja teatra Stéphane Braunschweig, dva autorska projekta: "Ispovijesti" Alexandera Zeldina, predstava koja je praizvedbu imala u londonskom Nacionalnom kazalištu te "Angelu" Susanne Kennedy, uz dvije nove predstave francuskih umjetnica Sylvaine Creuzevault i Rebecce Chaillon. Ono mnogo tradicionalnije ili točnije konzervativnije francusko kazalište Comédie-Française u novu sezonu ulazi s Feydeovom "Bubom u uhu", zatim slijedi Brechtova "Opera za tri groša", Moliereova "Mizantrop" i "Scapinove spletke", Rostandov klasik "Cyrano de Bergerac" i "Posljednja noć Don Juana", "Lucrezia Borgia" Victora Hugoa, Shakespeareov "Macbeth", Pirandellovih "Šest lica u potrazi za piscem" i "Demoni" Fjodora MIhajloviča Dostojevskog.
S druge strane kanala, u londonskom Nacionalnom kazalištu, koje se na prvoj stranici oficijelnog weba reklamira kao "teatar za svakoga", moći će se pogledati do siječnja sljedeće godine već spomenuti Zeldinov projekt "Ispovijesti", Lorcin "Dom Bernarde Albe", mjuzikl "Vještice", nova drama Clinta Dyera i Rona Williamsa "Smrt Engleske: vrijeme zatvaranja", dramski tekst Lucy Prebble pod nazivom "Posljedica" i "Beskonačni život" Annie Baker. U neposrednoj blizi, u kazalištu Old Vic do siječnja će se prikazivati "Pygmalion" Georgea Bernarda Shawa i "Božićna priča" u verziji Jackea Thorna.
Ovaj pregled koji potpada u rubriku osobnog izbora nekih od najprestižnijih institucionalnih europskih kazališta ne svjedoči o konzistentnim repertoarnim strategijama i koncepcijama teatra koji se upinje da uspostavi dijalog sa svojim vremenom, Više je riječ o nasumičnom odabiru naslova koji slijede neke davno upisane teatarske smjernice što povezuju klasične tekstove sa suvremenima, no danas takvi repertoarni stereotipi, koji se najčešće povode zapravo linijom manjeg otpora, ne mogu zadovoljiti gledatelje, a ni umjetnike. Te iako se ističe kako repertoari pojedinih kazališta ulaze u borbu protiv ksenofobije, fašizma, klimatskih katastrofa te su isključivo za demokraciju, sve te "velike" riječi ne nalaze pravo pokriće u prilično kalkulantskim programima koji nastoje zadovoljiti sve, a u konačnici ne zadovoljavaju nikoga. Vrijeme je mnogo kompleksnije nego što se danas može očitati na repertoarima europskih kazališta, traži smione izbore i puno više rizika, jasnu dramaturgiju i promišljenu viziju kako bi se u gledalištima barem nakratko prebrodile traume naše bolne svakodnevice.
