Vremena su čudna. Kao da smo zaboravili kako smo se prije nešto više od dvije godine skrivali po stanovima, nosili maske kad smo iznosili smeće ispred kuća i bojali se ljudi kad smo se iskradali u noćne šetnje. Kao da smo potisnuli da je rat u Europi započeo pred nešto više od jedne godine i da su od tada milijuni ljudi izbjegli po cijelom kontinentu i šire. Kao da smo zaboravili da su nas zahvatili inflacija i razni ekonomski poremećaji te da više ne živimo tako lagodno i dobro. Pita me prijatelj prije nekoliko dana - kako da u ovako traumatičnim vremenima, u vremenima krize teatar nije osigurao za sebe središnje mjesto u društvu, nego je dopustio da bude marginaliziran, ušutkan i u većini primjera ne odveć zanimljiv? I slažem se s njegovom tvrdnjom i nažalost mu ne mogu proturječiti, nego dodajem kako očito pred tako velikim krizama i teatar ostaje zatečen te većinom šuti.
104
prikaza
Pred velikim krizama i teatar ostaje zatečen te većinom šuti
Ne ulazeći u analizu repertoara hrvatskih kazališta u novoj sezoni, koja već na prvi pogled ne nude kazališna uzbuđenja, zagledala sam se u repertoare velikih europskih kazališnih kuća
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
