Književnost i kultura
3821 prikaza

Priča o ljubavi i najvećem muralu na području bivše Jugoslavije

1/8
Ena Katarina Haler/Express
Moj mural je javno dobro i trebao bi biti dostupan svima, prvenstveno građanima Imotskog

Sjedili smo na terasi Tvornice kulture u Zagrebu, unutra se odvijala jedna od promocija, kad je Sibila Serdarević iz Frakture pričala o izložbi koju planiraju postaviti u sklopu Festivala svjetske književnosti u rujnu, izložbi slikarice koja godinama nije izlagala, a izradila je, između ostalog, i “najveći mural na području bivše Jugoslavije”. Nitko od nas za stolom za mural nije znao. Nakon jednog telefonskog poziva Seidu Serdareviću saznajemo da se on nalazi u prostorijama danas zatvorene vinarije Imota u Imotskom, tražimo fotografije murala na internetu i sve to kojih deset dana prije mojeg planiranog puta u Dalmatinsku zagoru. Ni Imotska krajina nije daleko odande. Subota je, malo poslije podneva, vozim iz Sinja, pred Imotski skrećem s državne ceste na onu koja vodi dolinom rijeke Vrlike, kroz vinograde kujundžuše i trnjaka, i naposljetku parkiram nasuprot nekad glavnog ulaza u sad opustjeli kompleks na ulazu u grad. Vinarija je u trenutku gradnje i pokretanja proizvodnje bila, kako navode neki izvori, treća po veličini u Jugoslaviji. Jedini drugi automobil na inače praznom betonskom platou pripada mojem kolegi iz Imotskog, novinaru Braci Ćosiću. Kad sam ga nazvala i pitala ga može li mi pomoći, jer jako bih voljela vidjeti mural, odgovorio je: “To nije mural, to je vrhunsko umjetničko djelo”. To moram vidjeti, rekao je. Zato me sad uvodi u glavnu zgradu, prolazimo uz zatvoreni tvornički pogon, slijedim ga uza stube, kroz hodnike od prašine i perja do svečane dvorane: “mural” je zapravo veleban zidni mozaik, ljeska se bezbroj tih kamenčića i prostorija u kojoj stojimo zaista izgleda kao umetnuta u zgradu. Ipak, nije se uvijek činilo tako. Tri dana nakon povratka iz Imotskog, ponovno vozim, ovaj put iz Zagreba za Rovinj. Tamo me u svom domu čeka slikarica Slobodana Matić Kovač, Boba, kako mi se predstavila. Na stol, u dvoru hladom vrta zaklonjenom od ulice, iznosi kavu, radi to polako, ali ne želi pomoć. Smješta se na čelo stola, niti nasuprot niti pokraj mene, pali cigaretu.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.