Sjedili smo na terasi Tvornice kulture u Zagrebu, unutra se odvijala jedna od promocija, kad je Sibila Serdarević iz Frakture pričala o izložbi koju planiraju postaviti u sklopu Festivala svjetske književnosti u rujnu, izložbi slikarice koja godinama nije izlagala, a izradila je, između ostalog, i “najveći mural na području bivše Jugoslavije”. Nitko od nas za stolom za mural nije znao. Nakon jednog telefonskog poziva Seidu Serdareviću saznajemo da se on nalazi u prostorijama danas zatvorene vinarije Imota u Imotskom, tražimo fotografije murala na internetu i sve to kojih deset dana prije mojeg planiranog puta u Dalmatinsku zagoru. Ni Imotska krajina nije daleko odande. Subota je, malo poslije podneva, vozim iz Sinja, pred Imotski skrećem s državne ceste na onu koja vodi dolinom rijeke Vrlike, kroz vinograde kujundžuše i trnjaka, i naposljetku parkiram nasuprot nekad glavnog ulaza u sad opustjeli kompleks na ulazu u grad. Vinarija je u trenutku gradnje i pokretanja proizvodnje bila, kako navode neki izvori, treća po veličini u Jugoslaviji. Jedini drugi automobil na inače praznom betonskom platou pripada mojem kolegi iz Imotskog, novinaru Braci Ćosiću. Kad sam ga nazvala i pitala ga može li mi pomoći, jer jako bih voljela vidjeti mural, odgovorio je: “To nije mural, to je vrhunsko umjetničko djelo”. To moram vidjeti, rekao je. Zato me sad uvodi u glavnu zgradu, prolazimo uz zatvoreni tvornički pogon, slijedim ga uza stube, kroz hodnike od prašine i perja do svečane dvorane: “mural” je zapravo veleban zidni mozaik, ljeska se bezbroj tih kamenčića i prostorija u kojoj stojimo zaista izgleda kao umetnuta u zgradu. Ipak, nije se uvijek činilo tako. Tri dana nakon povratka iz Imotskog, ponovno vozim, ovaj put iz Zagreba za Rovinj. Tamo me u svom domu čeka slikarica Slobodana Matić Kovač, Boba, kako mi se predstavila. Na stol, u dvoru hladom vrta zaklonjenom od ulice, iznosi kavu, radi to polako, ali ne želi pomoć. Smješta se na čelo stola, niti nasuprot niti pokraj mene, pali cigaretu.
3821
prikaza
Priča o ljubavi i najvećem muralu na području bivše Jugoslavije
1/8
Moj mural je javno dobro i trebao bi biti dostupan svima, prvenstveno građanima Imotskog
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka