Napokon! Kultni roman po kojem je nastao legendarni film 'Plavi anđeo'

Univerzalan je jezik ljudske propasti. Razumjeti ga može svaka osoba koja se susrela s nevoljom i koja je u toj nevolji ostala sama. Obožavan, cijenjen i pozdravljan čovjek odjednom postaje tuđinac, prezren i ostavljen. Ili prezren čovjek postane predmet ismijavanja, dežurni klaun kojem se rugaju čak i djeca. To je priča koju je 1905. godine ispričao Heinrich Mann, stariji brat nobelovca Thomasa Manna, u svom romanu “Profesor Smeće”, koji je i sam umro usamljen i siromašan. Osim o iracionalnoj žudnji, propasti, malograđanskoj uskogrudnosti, ispraznome moralu buržoazije na zalazu, ovo je priča i o rigoroznom školskom sustavu i obrazovanju na prijelazu stoljeća. Njemačka književnost vrvi pričama o autoritativnosti škola, profesorima tiranima i mladim studentima koji neokrznuti pokušavaju izići iz sustava. Teme se dotaknuo i Robert Musil u “Gojencu Törlessu”, Friedrich Torberg u “Mladome Gerberu” i Herman Hesse u romanu “Pod točkom”. Ako znamo da nijedan od braće Mann nije uspio završiti započeto školovanje, jasno je zašto im je tema bila bliska, a u slučaju Heinricha Manna ovaj “školski roman” djeluje kao osveta kakvom profesoru iz mladosti koji se iživljavao nad njime. Mann piše pametno, humoristično te se s posebno brižnom intuicijom dotiče različitih karakternih nijansi osoba različitih društvenih slojeva, od intelektualaca, činovnika, pa do niže radničke klase. Prevoditelj Dubravko Torjanac nenapadno je kolokvijalni govor neobrazovanih mornara i gosta te zabavljača lokala Plavi anđeo pretvorio u razumljivu inačicu kajkavice.