Svijet kao poprište neprestane borbe suprotnosti, dobra i zla, strasti i dužnosti, individualne potrebe i društvenih zadatosti, pri čemu je temeljna težnja ljudskog života sloboda – ovaj pomalo romantičarski ideal u korijenima je filozofskih promišljanja njemačkog dramatičara, pjesnika, povjesničara i filozofa Friedricha Schillera, jedne od najznačajnijih figura u povijesti njemačke književnosti. Svoju je filozofiju svijeta sažeo u “Odi radosti”, pjesmi koja će desetljećima nakon njegove smrti biti uglazbljena u slavnoj Beethovenovoj “Devetoj simfoniji”, himni suvremene Europe. Bolno svjestan neslobode kao temeljnog ljudskog stanja, Schiller je cijelog života bio opsjednut odnosima među velikim kategorijama dobroga, istinskoga i lijepoga na jednoj strani te nužnosti i ograničenosti individualnog života na drugoj strani, pri čemu je njegov ideal moralna sloboda koja proizlazi iz razlikovanja toga dvoga. Upravo iz takve opsesije proizlazi i tragična situacija u središtu njegove drame “Marija Stuart” - koju je upravo u zagrebačkom Teatru &TD postavila Anastasija Jankovska, a dramaturški obradio Elvis Bošnjak - tragedija proizašla iz borbe za vlast unutar obitelji Tudor, čije su glavne protagonistkinje kraljica Engleske Elizabeta I. i Marija Stuart, kraljica Škotske.
309
prikaza
Problem s kazalištem je u tome što u njega idu samo ljudi koji vole kazalište
1/4
Porazgovarali smo s Elvisom Bošnjakom, glumcem, dramskim piscem i scenaristom koji u predstavi ‘Marija Stuart’ potpisuje dramaturgiju
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
