Dvojica glazbenih promotora Tom Duncan i Bob Alexander imali su spektakularnu ideju i velike planove. Bilo je to 1972. godine, samo četiri godine nakon Woodstocka i ljeta ljubavi, kada su ovi promotori koncerata smislili plan kako će organizirati festival koji će biti "veći i od samog Woodstocka".
Nazvali su ga Erie Canal Soda Pop Festival i planirali organizirati početkom rujna, na dan kojeg se u SAD-u slavi kao Labor Day. Trebao je to biti veliki glazbeni događaj na kojem će pred više od 55.000 ljudi svirati zvijezde poput Eaglesa, Fleetwood Maca, the Allman Brothersa i Black Sabbatha.
Veliki glazbeni događaj nisu otvorenih ruku dočekali stanovnici Chandlera, malog grada u južnoj Indiani u blizini kojeg se trebao održati festival. Posebno im se nije svidjela ideja kako bi deseci tisuća, kako su ih nazvali "neopranih nesposobnjakovića" mogli biti u njihovoj okolici.
Nekoliko dana prije festivala gradonačelnik Russell Lloyd i službeno je zabranio održavanje festivala unutar grada. Dok su djeca cvijeća iz svih dijelova zemlje pristizala, činilo se kako je festival osuđen na propast i prije nego je počeo.
Sud je organizatorima zabranio da festival održe u Indiani, i dok su glazbene zvijezde poput Roda Stewarta i Black Sabbatha počele otkazivati nastupe, organizatori su pokušavali pronaći novu lokaciju, kako piše Marley Brant u knjizi Join Together: Forty Years of the Rock Music Festival.
Dan prije početka festivala, pronašli su novu lokaciju - Bull Island, poluotok močvarnih polja smještenih s obje strane Wabash rijeke, na udaljenosti od 80 kilometara. Iako je tehnički to bio dio Illinoisa, pristup je bio moguć samo kroz Indianu, što mu je omogućili da postane razuzdana pustoš na kojoj je sve dozvoljeno.
Na dan početka festivala pojavilo se više od 250.000 ljudi, gotovo pet puta više od broja kojeg su očekivali. Prometnice koje su vodile do lokacije bile su potpuno blokirane pa je bila otežana i opskrba hranom, vodom, lijekovima, a put je bio otežan i osiguranju i osoblju. Tisuće su napustile i ostavile svoje automobile uz cestu pa put nastavili pješke, a mnogi su do festivala stizali preko obližnjih močvara.
Vladao je kaos. Pozornica je bila djelomično izgrađena, a na mjestu za kampiranje bilo je više od četiri puta planiranih ljudi, s nizom otvorenih mjesta za prodaju droge. Marihuane, meskalina, LSD-a i heroina bilo je u izobilju.
"Nikada nisam vidio toliko puno droge", prisjetio se jedan posjetitelj u razgovoru za lokalne novine. Zbog izuzetno malog broja sanitarnih čvorova kupali su se u rijeci, a mnogi su nuždu obavljali gdje god su stigli pa je taj dio postao poznat po nazivu "Polja govana" (The Turd Fields), piše Ozy.
Kiša je polje pretvorila u blatnu jamu, a otkazivanja glazbenika dovela su do čestih trenutaka tišine u kojima se moglo čuti samo glasno izvikivanje imena glazbenika koji se nisu pojavili. Posebno loše bilo je u trenutku kada su se iscrpile zalihe hrane.
"Bilo je lakše doći do droge nego do vode ili hrane", rekao je posjetitelj Marty Pinsker. I tada su nastali problemi. Trgovci su počeli podizati cijene, pa su tako naplaćivali 10 dolara za jedan hamburger. Tenzije su rasle i kulminirale. Bjesne horde opljačkale su kamion za opskrbu, prevrnuli ga i zapalili.
Krađe i razbojstva zavladale su kampom a drogirana mladež nije slušala ni česta upozorenja koja su dolazila od organizacije. Gnjevni mladi zabavljali su se paleći automobile i kamione.
Neki izvođači ipak su nastupili, došli su helikopterom i održali nastupe koji su oduševili okupljene strašnim uvjetima unatoč. Ravi Shankar 'lebdio' je iznad publike na drvenim paletama, a Eaglesi, Santana i Ted Nugent održali su nastupe za pamćenje unatoč kiši koja je pljuštala.
S festivala su pobjegli i njegovi organizatori Duncan i Alexander samo 24 prije službenog završetka. Povukli su se u obližnji Evansville kako bi se pozabavili nizom pristiglih tužbi.
Sjećanje koje je nakon tog Erie Canal Soda Pop festivala ostalo je ono u kojem masa umornih, neispavanih, drogiranih ljudi, pali pozornicu. Na festivalu je dvoje ljudi poginulo, jedan se utopio u rijeci, a jedan je umro zbog predoziranja heroinom. Trebali su tjedni kako bi se posljednji posjetitelji izvukli iz tog močvarnog područja, no nostalgično sjećanje i dalje je prisutno u posjetiteljima ovog, kako će ga mnogi nazvati, najgoreg glazbenog festivala u povijesti.
Buldožeri su očistili tone smeća i izmeta s polja, no dan danas još se mogu pronaći čepovi boca utisnuti u zemlju.
Unatoč svom kaosu, čini se kako promotor Bob Alexander, do čijeg se komentara nije moglo doći, nije naučio lekciju.
"Imao je potencijala da postane najveći festival ikad. Čak i činjenica da o njemu govorimo nakon 40 godina pokazuje kako je riječ o velikom kulturnom događaju. Znate, volio bih pokušati opet...na istoj lokaciji", rekao je Alexander u razgovoru za Evansville Courier&Press 2012. godine.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ovo izgleda kao najbolji festival ikad.