Provincija više nije geografski pojam. Cluj već dugo nije u toj kategoriji

Prošlog sam listopada bila pozvana na festival u Cluj. Na samom početku, pri pozivu, učinilo mi se cijelo to putovanje dalekim, kompliciranim, nedovoljno atraktivnim, mogućim istraživanjem nečega što mi se već unaprijed i dodatno neće svidjeti, ukratko - izgubljenim vremenom. I kao što to već biva, opterećena često nekim tuđim predrasudama koje brzinski transformiram u vlastite, ostala sam zapanjena gradom u koji sam doputovala. Cluj-Napoca je, naime, sve osim bezličnog mjesta zagubljenog negdje u rumunjskoj provinciji. Osim što je treći najveći grad Rumunjske, povijesno središte i najvažniji grad Transilvanije, poznat kao rodni grad ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina, Cluj ima nešto od austrougarske ne samo arhitektonske nego i multikulturalne zavodljivosti, koja se danas rijetko zapaža daleko od Beča i Budimpešte jer se tijekom više od jednog stoljeća zagubila u raznim povijesnim nedaćama - u luku od komunizma do nikada dovršene europske tranzicije. Velik je to studentski grad, središte farmaceutske i IT industrije, uz ostalo grad prijatelj Zagreba, što rijetko koji Zagrepčanin zna. Grad je to koji ima dva velika kazališta - rumunjsko Nacionalno kazalište "Lucian Blaga" i Državno mađarsko kazalište. Ovo prvo gradili su Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, isti arhitekti koji potpisuju izgled zagrebačkog HNK kao i ostalih 46 teatara po cijeloj monarhiji, a pozornicu dijeli s Rumunjskom nacionalnom operom. Drugo, Mađarsko kazalište, osnovano je 1792. godine kao prva mađarska kazališna družina u Transilvaniji, dok mu je zgrada izgrađena na samom početku 20. stoljeća. To kazalište, u kojem se predstave izvode na mađarskom jeziku, djeluje kao repertoarno kazalište, a u potpunosti ga subvencionira rumunjsko Ministarstvo kulture.