Žene koje obožavaju svoje muževe, koje će učiniti sve da spase brak i eliminiraju mlađu ljubavnicu. Žene koje preziru svoje muževe, ali nemaju volje razvoditi se te one koje nemaju hrabrosti i mogućnosti tražiti razvod. Žene koje rađaju djecu koju ne vole, ili neku vole manje od druge djece, ili sumnjaju da nešto s tom djecom nije u redu - ali nešto ozbiljno nije u redu. Žene koje varaju svoje muževe i odmah požale, žene koje osuđuju druge žene.
U jedanaest priča makedonske spisateljice Rumene Bužarovske saznajemo priče Makedonki koje žive u patrijarhalnom društvu i koje uglavnom žive u sjeni svojih muževa, bile od njih sposobnije ili ne. Portreti njezinih junakinja su višedimenzionalni su, komplicirani i intrigantni, a njihove su priče ponekad smiješne, ponekad tragične, ali uvijek realne. Čitajući ih svatko se može zamisliti u ulogama tih (anti)junakinja ili u ulogama njihovih muževa, djece, pa i u ulogama njihovih susjeda koji sve to promatraju. Strogo bez patetike. - Naravno da su neki likovi temeljeni na mojim i iskustvima mojih prijateljica i prijatelja. Bitno je promatrati i slušati kao pisac. Tuđa i vaša iskustva onda se mogu iskombinirati, promijeniti, prilagoditi u naraciju koja ima smisla - kaže Bužarovska, kojoj je “Moj muž” treća zbirka kratkih priča i druga objavljena u Hrvatskoj. Već s “Osmicom” postala je književna zvijezda, a ovom je zbirkom potvrdila svoj status u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji.
Crni humor oslobađa i ruši tabue
- Činjenica da me nazivaju književnom regionalnom zvijezdom znači da se književnost reklamira bombastičnim naslovima - kaže Bužarovska, inače 35-godišnja profesorica američke književnosti na Sveučilištu u Skoplju i književna prevoditeljica. Za pisanje zbirke priča “Moj muž”, odnosno prve priče “Moj muž, pjesnik”, inspirirao ju je posjet pjesničkom festivalu. - Tamo sam imala prilike slušati i gledati izvrsne pjesnike i pjesnikinje te neke koji nisu bili baš sjajni. Tako sam u jednom trenutku napisala pomalo i komičnu priču ‘Moj muž, pjesnik’, koja je prva u zbirci, i sve je krenulo u tom smjeru - kaže spisateljica, u čijim pričama privatno često postaje javno.
Točnije, problemi jedne obitelji postaju samo zrcalo makedonskog društva u kojem vladaju patrijarhat, rasizam i nacionalizam.
- Važno mi je kritizirati društvo u svojim pričama. One nastaju u određenim društvenim uvjetima, a tamo se i događaju. U tom smislu, umjetničko djelo ne može se odvojiti od umjetničkog konteksta. Vjerujem i u tezu Flanneryja O’Connora da se univerzalni principi najbolje predstavljaju kroz lokalne idiome - kaže Bužarovska, a dodaje da je smeta što je makedonsko društvo iznimno patrijarhalno, uglavnom kao i hrvatsko.
- Patrijarhat svima škodi, i ženama i muškarcima. Svi vučemo nekakve traume i trpimo posljedice iz ove umjetne i nelogično nametnute uloge o kojima je još tabu pričati u nekim društvenim krugovima - rekla nam je Bužarovska. Unatoč činjenici da piše o tabu temama, njezine se priče čitaju te ih ljudi vole i u Makedoniji i u Hrvatskoj, ali i u ostalim državama regije. Spisateljica pretpostavlja da ih na neki način oslobađaju.
- Zapravo, nadam se da pričanje o tabuima oslobađa, odnosno otvara ljude različitim iskustvima. Ali nisam sigurna da književnost ima takvu moć da promijeni ljude, da postanu tolerantniji i puni razumijevanja - kaže spisateljica, kojoj je humor iznimno važan u pričama. Često ga koristi, a napisala je i studiju o humoru u američkoj suvremenoj književnosti. U njezinim kratkim pričama humor je često crn, a tragikomične situacije joj nisu strane.
- Humor mi je općenito užasno bitan u životu - ne volim ništa više nego smijati se. Napisala sam knjigu o humoru jer mi je oduvijek bilo fascinantno kako neki mentalni proces može izazvati tako ugodan fizički proces kao što je smijeh. Također, dobar humor je uvijek povezan s tragedijom, što se posebno odnosi na crni humor i zato ga volim. I on oslobađa, otvara, krši tabue i zbog toga je subverzivan - kaže Bužarovska.
Kako je u Hrvatskoj postala poznata već svojom prvom zbirkom “Osmica”, nastupala je na nekoliko književnih festivala. Na splitskim večerima storytellinga “Pričigin” prošle je godine ispričala priču o tome kako je svojoj obitelji priznala da je lezbijka. Makedonski mediji shvatili su kako se radi o istinitoj priči i Rumena Bužarovska završila je naslovnicama tabloida u rodnoj Makedoniji. Bio je to skandal - mlada sveučilišna profesorica priznala je da je homoseksualka.
- Ljudi obožavaju trash priče i tračeve. Poanta moje priče se samo tragično potvrdila time što je puno ljudi povjerovalo da je to istina. To što su razni ljudi promijenili mišljenje o meni na temelju moje realne ili fiktivne seksualnosti, a onda, kad su shvatili da je priča fikcija, opet se vratili na staro mišljenje, puno govori o tome kakvi lažni i površni moralni standardi vladaju u društvu i kakvo je stanje LBGT populacije u Makedoniji - kaže Bužarovska, izrazito kritična prema vladajućoj konzervativnoj stranci premijera Nikole Gruevskog. Makedonci prosvjeduju već tjednima u tzv. Šarenoj revoluciji s ciljem rušenja desničarske vlade.
- Desetogodišnje vladanje malog diktatora Gruevskog samo je unazadilo i uništilo ljudska prava i slobodu govora koji su se tako teško uspostavljali u našoj novoj i krhkoj demokraciji. Strah od progovaranja o režimu i kritiziranja obilježio je ovu dekadu - kaže Bužarovska dodajući kako se civilno društvo u Makedoniji napokon probudilo na temeljima tog straha i konačno počelo iskazivati otpor. Spisateljica kaže kako je politička situacija u Makedoniji toliko “komplicirana, mračna, napeta nemoguća, pa čak i suluda” da mnogi Makedonci ni ne primjećuju imigrantsku krizu kojom je njihova zemlja izravno pogođena, kao vrata u Europu.
- Uostalom, vlast kontrolira sve medije pa tako ljudi ne mogu pročitati i čuti puno članaka koji ne prikazuju politiku vlade Gruevskog prema imigrantskoj krizi kao logičnu i humanu. S druge strane, čini mi se da, kao druga tranzitna zemlja nakon Grčke na ulazu u Europu, Makedonija slijepo slijedi upute Europe što se krize tiče. Te su upute skandalozno nehumane, rasističke i sebične. Ali i kad bi imala neki izbor, ne mogu zamisliti našu vladu da se profesionalno i etički postavi prema ovakvoj krizi, tj. tragediji - kaže. Situacija je u Makedoniji slično loša i porazna u svim područjima, a posebno u kulturi i obrazovanju. Bužarovska ističe kako kulturu, slično kao i u Hrvatskoj, najčešće financira država, a to je postao problem.
- Trendovi u kulturi zbog toga ovise o ideologiji i interesima vladajuće političke stranke. Tako umjetnici postaju klijentelisti, puno njih nauči šutjeti i toleriraju najveće zločine, a time ih podržavaju. Pretvaraju se da su oni odvojeni od društva koristeći se nekakvom narcističkom i nezrelom logikom da su umjetnici nekako iznad društva te da ih ne trebaju zanimati lokalni problemi - zaključuje Bužarovska. Ni obrazovanje nije ostalo pošteđeno političkih uplitanja. - Vladajuća stranka i autoritarni režim Gruevskog pokušali su uništiti i autonomiju sveučilišta koja je nekako funkcionirala prije njegova dolaska na vlast. Žele promijeniti zakon o visokom obrazovanju. Kao reakcija pojavio se studentski plenum, koji je povećao i popularizirao proteste protiv Gruevskog koji još traju - kaže Bužarovska.
Ponovno, vrlo slično hrvatskoj situaciji, gdje se kurikularna reforma prilagođava svakom novome ministru koji sjedne u fotelju.
- Politizirano obrazovanje je katastrofa za društvo, a takvo je obrazovanje u Makedoniji. Naše političke stranke godinama ispiru mozak mladima u školama time što ih bombardiraju lažnim, nacionalističkim narativama te ih uče pokornosti i nekritičnosti. Zato i nije čudno što smo pretrpjeli, preživjeli i istolerirali fizičku manifestaciju ludila u Skoplju - ‘Projekt Skoplje 2014.’ - kaže Bužarovska, dotičući se projekta upravo premijera Gruevskog, koji je u glavno makedonskom gradu počeo mahnito graditi “antičke” spomenike. U četiri godine sagrađeno je 40 spomenika i skuklptura, uglavnom golemih proporcija s pozlatom, obnovljene su fasade i sagrađene zgrade koje su trebale pokazati veličinu i snagu Makedonije, oslanjajući se uglavnom na lik Aleksandra Makedonskog. Zbog tog makeovera Skoplje se u stranim medijima često naziva “europskom metropolom kiča”. Makedonska vlada je na projekt potrošila više od 560 milijuna eura.
- Probudila se reakcija na desetogodišnji strah od progovaranja i uništavanje ljudskih prava. Civilno društvo u Makedoniji postaje jedno od najvažnijih faktora kritičkog mišljenja i otpora - zaključuje Bužarovska.
