Robert Walser: Žestoko seciranje društva iza maske ludila

U izdanju Bodonija nedavno je objavljen kratki roman “Šetnja” Roberta Walsera, švicarskog klasika koji se danas smatra jednim od velikana modernističke književnosti, koji se za života nije uspio nametnuti široj čitateljskoj publici, bez obzira na to što su o njegovu djelu afirmativno pisali takvi velikani kao što su Robert Musil, Franz Kafka, Herman Hesse, Walter Benjamin i Thomas Mann, i što je od svojih početaka uspoređivan s Franzom Kafkom. Robert Musil čak je napisao kako je Franz Kafka u svojoj prvoj knjizi “Promatranja” pisao donekle po uzoru na Walsera. Walserova američka prevoditeljica, što je navedeno u opremi knjige, za Walsera je napisala kako se radi o “donedavno najpoznatijem modernističkom autoru za kojeg nikad niste čuli”. Pisati danas o djelu ovoga pisca rođenog 1878., a koji je umro 1956. godine, pomalo je nezahvalan posao. Tu prvenstveno treba imati u vidu kontekst vremena u kojem je Walser stvarao, i to što je utirao nove putove u književnosti. Pogotovo ako se zna da je roman “Šetnja” izvorno objavljen prije više od jednog stoljeća, 1917. godine. Međutim, ovaj se roman zbog sjajnog, bezvremenskog Walserova stila, britke ironije i beskompromisne kritike društva može čitati podjednako kao i djela nekih suvremenih autora. Roman je s njemačkog preveo Milan Soklić, koji je ujedno i autor opsežnog eseja o djelu ovoga pisca, s posebnim osvrtom na “Šetnju”. Također, uz šetnju su objavljena i četiri Walserova kratka prozna teksta koji su nastali u istom razdoblju kad i ovaj roman.