Da nas Viktorija sada vidi, točno znam što bi nam rekla: 'Zašto svi tako ozbiljno govorite o meni, ja nisam takva!' Ona je bila izrazito vedrog duha, stalno je bila nasmijana i stalno se šalila“, rekla je u Zagrebu, na festivalu Stih u regiji, Katerina Mihaljicina, pjesnikinja koja je i prošle godine na istoj manifestaciji odala počast ubijenoj ukrajinskoj pjesnikinji Viktoriji Amelini.
U sklopu festivala Stih u regiji u Zagrebu je u petak predstavljena pjesnička zbirka Svjedočanstvo ukrajinske pjesnikinje Viktorije Ameline koja je 2023. godine tragično stradala u ruskom napadu na grad Kramatorsk. Zbirka je objavljena u izdanju Hrvatskog PEN centra, a za prijevod pjesama s ukrajinskog zaslužne su Alla Tatarenko i Dariya Pavlešen.
Uz prevoditeljice na predstavljanju su sudjelovali i Tomica Bajsić, suorganizator festivala, ukrajinska novinarka Tetiana Teren te ukrajinske pjesnikinje Julia Musakovska, Olga Olhova, Katerina Mihaljicina, Marjana Savka i Galina Kruk. Svi su podijelili neka svoja sjećanja na Viktoriju, čitali njezine pjesme i osvrnuli se na važnost njezine zbirke u kontekstu potpune ruske agresije na Ukrajinu.
Viktorija Amelina bila je ukrajinska pjesnikinja i spisateljica, organizatorica brojnih književnih događanja u Ukrajini te osnivačica Njujorškog književnog festivala u Donjeckoj oblasti. Od 2022. godine počela se baviti i dokumentiranjem ruskih ratnih zločina. Dana 27. lipnja 2023. godine s grupom kolumbijskih novinara i pisaca večerala je u popularnom restoranu u Kramatorsku i tada se dogodio ruski raketni napad. Viktorija je u napadu zadobila teške ozljede te je tri dana kasnije preminula u bolnici u Dnjipru.
Zbirka Svjedočanstvo prva je i posljednja pjesnička zbirka Viktorije Ameline. Nakon uvodne riječi Tomice Bajsića, koji se prisjetio kako je Viktorija planirala posjetiti i Hrvatsku prije nego što je tragično izgubila život, prevoditeljica Alla Tatarenko u svojem se govoru osvrnula i na ranije hrvatske prijevode nekih Viktorijinih pjesama dostupne u antologiji Ukrajina 2022.: pjesnički ljetopis rata u izdanju Hrvatskog PEN-a. Istaknula je i kako jedna Viktorijina pjesma nosi naslov Priča koja se ne završava te kako upravo poezija nastavlja pričati njezinu priču čak i nakon smrti, a samu Viktoriju opisala je kao „ženu u kojoj je stanovala svjetlost“.
Osim zbirke Svjedočanstvo, nakon Viktorijine smrti objavljena je i njezina knjiga Looking at Women Looking at War: A War and Justice Diary, nedovršena zbirka memoara za koju je predgovor napisala Margaret Atwood. Prije nekoliko dana Viktoriji je za tu knjigu posthumno dodijeljena prestižna nagrada Orwell.
Gošće festivala podijelile su svoja sjećanja na Viktoriju pa ju je tako Julia Musakovska opisala kao onu koja je „uvijek prva pružala ruku prijateljstva“, a Tetiana Teren istaknula je kako se predstavljanje zbirke odvija 27. lipnja, točno dvije godine nakon ruskog napada na Kramatorsk u kojem je Viktorija poginula te kako se životi svih Ukrajinaca danas mogu podijeliti na trenutke prije i trenutke nakon veljače 2022. godine.
Marjana Savka, inače glavna urednica u izdavačkoj kući Izdavaštvo Starog Lava, u kojoj je objavljeno ukrajinsko izdanje Viktorijine zbirke, prisjetila se svojeg prijateljstva s Viktorijom:
„Nedavno sam baš čitala naše stare poruke i vidjela sam da nam je posljednja prepiska bila 25. lipnja 2023. godine. Sjećam se kako je Viktorija tada već bila premorena, stalno je nešto radila, organizirala, putovala je s jednog kraja Ukrajine na drugi… I moja posljednja poruka koju sam joj napisala bila je 'Grlim te, odmori se'.“
Galina Kruk u svojem je obraćanju istaknula simboliku naslova Viktorijine zbirke ističući kako poezija u ratnim vremenima zapravo postaje svjedočanstvo ljudskosti. Predstavljanje je završila Dariya Pavlešen koja se još jednom osvrnula na važnost Viktorijine zbirke, pogotovo u trenutnom, ratnom kontekstu:
„Viktorija je htjela da se u ovoj zbirci čuje njezin glas, da se čuje istina. I ona je u tome uspjela. Svi smo ovdje i razgovaramo o njoj i sve ovo što smo večeras čuli također je jedno svjedočanstvo, svjedočanstvo ljubavi.“
U sklopu festivala Stih u regiji u četvrtak je održano i predstavljanje antologije suvremene ukrajinske ratne poezije Ukrajina 2024.: glasovi i slike, također u izdanju Hrvatskog PEN centra, u prijevodu Alle Tatarenko. Program festivala zatim se nastavio u klubu Pri Nami, gdje su u sklopu SUR-ovih čitanja ponovno nastupile gošće iz Ukrajine te publici predstavile svoju poeziju u originalu i u hrvatskom prijevodu.
