Jerry Coyne, američki biolog rođen 1949. godine, našao se prošle godine na udaru pobornika kulture otkazivanja zbog svog eseja "Biologija nije netrpeljivost" koji je uklonjen sa stranica Zaklade Sloboda od religije, čiji je Coyne bio počasni član, zbog čega je istupio iz te organizacije, da bi se tako usprotivio onome što smatra "problematičnim rodno-ideološkim zarobljavanjem". Uredništvo Zaklade esej je uklonilo nakon žestokih kritika koje su došle iz LGBTQ krugova, nazvavši njegovo objavljivanje pogreškom. Nakon Coyneove, uslijedile su ostavke još nekih viđenijih članova Zaklade, poput planetarno poznatog ateista Richarda Dawkinsa. Esej je nakon toga, uz dopuštenje Jerryja Coynea, ponovno objavljen u Free Inquiryju, uglednom časopisu koji objavljuje Vijeće za sekularni humanizam, koji pokriva široki raspon tema iz perspektive slobodnog razmišljanja. Uobičajene teme kojima se bavi su odvajanje Crkve od države i znanosti, širenje slobode misli i primijenjena filozofija. Redoviti suradnici časopisa su brojni svjetski poznati znanstvenici i filozofi.
"U Free Inquiryu dvije naše ključne vrijednosti su vrijednosti slobode govora i poštovanja temeljeni na činjenicama. Vjerujemo da Coyneov esej predstavlja dobro obrazloženu, znanstveno utemeljenu analizu nekih transrodnih kontroverzi i zadovoljstvo nam je predstaviti ga našim čitateljima kako bi mogli sami prosuditi o njegovoj vrijednosti", navelo je uredništvo Free Inquiryja u svom obrazloženju.

Coyne je kao znanstvenik prvenstveno poznat po svojim komentarima takozvanog "inteligentnog dizajna", odnosno teorije kreacionizma koja je u sebi ujedinila znanstvene spoznaje i religijska tumačenja nastanka svijeta. Tvrdio je kako su religija i znanost u osnovi nespojive, da je samo racionalna procjena dokaza sposobna pouzdano otkriti svijet i način na koji on funkcionira te da znanstvenici koji imaju religiozne stavove samo odražavaju ideju "da ljudi mogu imati dvije suprotstavljene ideje u svojim glavama u isto vrijeme". Po njegovu mišljenju, nespojivost znanosti i vjere temelji se na nepomirljivim razlikama u metodologiji i filozofiji istraživanja istine o nastanku svijeta. Godinama je radio kao profesor na Sveučilištu u Chicagu, na Odsjeku za ekologiju i evoluciju. Objavio je brojne radove o teoriji evolucije. Coyne je izvan znanstvene zajednice privukao pozornost javnosti kao kritičar religije.
Zagovornik je "novog ateizma" i često ga se citira s ateistima poput Richarda Dawkinsa i Sama Harrisa, o čemu govori i njegova knjiga "Vjera protiv činjenica". Coyne je bio vještak tijekom suđenja O. J. Simpsonu, jednom od najvećih igrača američkog nogometa, koji je 1994. optužen za ubojstvo bivše supruge i njezina tadašnjeg dečka. Zanimljiv je podatak da se Simpson, danas jedna od najomraženijih osoba u novijoj američkoj povijesti, nakon sportske karijere, koju je okončao 1979. godine, posvetio filmu i drugim načinima zarađivanja novca. (Bio je, uz Arnolda Schwarzeneggera, i jedan od glavnih kandidata za ulogu u filmu "Terminator" Jamesa Camerona. Ulogu nije dobio jer su producenti mislili da publika neće dobro prihvatiti to da ulogu zlikovca tumači "tip s imidžem dobroga dečka", što iz današnje perspektive djeluje pomalo i bizarno.)
Coyne je na "suđenju stoljeća", kako su ga mediji nazivali, izrazio zabrinutost da bi DNK dokazi koji su upućivali na Simpsona mogli biti pogrešni. Godine 2024., nedugo nakon Simpsonove smrti, Coyne je izjavio da je oslobađajuća presuda bila pogreška, odnosno kako je Simpson bio "vraški kriv" te da je riječ o "pogrešci pravde uglavnom zbog nesposobnosti tužiteljstva", zbog čega je odbio sve naknadne zahtjeve da služi kao sudski vještak.
Coyne se u spornom eseju referira i na tekst "Što je žena?" Kat Grant, aktivistice podrijetlom iz South Indiane koja je diplomirala političke znanosti 2019. godine na Sveučilištu Indiana, a doktorirala pravo 2022. U svom tekstu, Grant za sebe kaže da je "nebinarna osoba koja se igra s rodnim izražavanjem na sve moguće načine, od fizičke prezentacije do umjetnosti".
"Nisam nebinarna jer se ne poistovjećujem sa ženstvenošću, nebinarna sam jer nijedan određeni spol uopće ne odgovara mom unutarnjem osjećaju sebe", govori Grant.
Svoj tekst započinje Platonovom definicijom čovjeka, koju je osporio grčki filozof Diogen iz Sinope, jedan od najvažnijih predstavnika sokratovske škole cinizma. Diogen je često dolazio na Platonova predavanja, gdje je oponirao Platonu. Jednom prilikom, kad je Platon objašnjavao kako je čovjek biće bez krila i perja, želeći tako reći kako je čovjek prvenstveno misaono biće, Diogen je izišao s predavanja, uhvatio prvoga pijetla na kojega je naišao, očerupao mu perje i otkinuo krila, a zatim se s pijetlom u rukama vratio na predavanje.

"Evo Platonova čovjeka", rekao je Diogen pokazujući pijetla.
"Neki ljudi definiraju 'ženu' kao nekoga s vaginom. To predstavlja problem jer transrodne žene koje su podvrgnute operaciji stražnjice imaju vaginu. Još više problema nastaje ako pokušate definirati ženstvenost na temelju sposobnosti začeća djece ili menstruacije jer bi to također isključilo žene koje imaju bilo koji broj zdravstvenih stanja ili koje su prošle kroz menopauzu", piše Grant.
Svoj članak, nakon nizanja sličnih "argumenata", Grant završava rečenicama: "Sve ovo znači da postoji odgovor na pitanje 'što je žena', koji nasreću ne uključuje čupanje kokoši iz perja. Žena je ono što kaže da jest".
Coyne zaključak iz teksta Kat Grant naziva tautologijom, retoričkim ponavljanjem iste tvrdnje bez valjanih argumenata: "U članku 'Što je žena?' autorica Kat Grant dugo se bori da definira riječ, odbacujući jednu definiciju za drugom kao manjkavu ili nepotpunu. Grant se konačno odlučuje za definiciju temeljenu na samoidentitetu: 'Žena je ono što kaže da jest'. To je, naravno, tautologija i još ostavlja otvorenim pitanje što je zapravo žena. A redefinicija pojma s dugom biološkom poviješću može se promatrati samo kao pokušaj nametanja ideologije prirodi".
Samoidentifikacija je po Coyneu sporna: "Niste uvijek debeli ako se osjećate debelo (problem s anoreksijom), niste konj ako se osjećate kao konj (vrsta ljudi koja se zove 'therians", koji se psihološki identificiraju kao životinje) i ne postanete Azijati ako se osjećate Azijatom (pitanje 'transrasizma'). Ali spol je, kaže nam Grant, drugačiji: to je jedina biološka osobina ljudi koju može promijeniti samo psihologija".
Coyne se pita zbog čega bi spol trebao biti promjenjiva kategorija, a druge fizičke osobine ne. "Osjećaji ne stvaraju stvarnost", tvrdi on i navodi kako se u biologiji spol definira veličinom i pokretljivošću reproduktivnih stanica: "U biologiji, dakle, žena se može jednostavno definirati u četiri riječi: 'Odrasla ljudska žena'. Prema biološkom konceptu spola, dakle, nemoguće je da ljudi promijene spol - da budu istinski 'transseksualni' - jer sisavci ne mogu promijeniti svoj način proizvodnje spolnih stanica".
Grant u svom tekstu osporava tvrdnje da "transrodne osobe nemaju veću vjerojatnost da će biti seksualni predatori od drugih pojedinaca". Coyne tvrdnje potkrjepljuje statističkim podacima britanskog Ministarstva pravosuđa i popisom stanovništva u Velikoj Britaniji, koji pokazuju da je gotovo 20 posto muških zatvorenika i oko tri posto zatvorenica počinilo seksualne prijestupe, dok se taj broj kod transidentificirajućih osoba penje na oko 41 posto: "Čini se, dakle, da je transrodna osoba dvostruko vjerojatniji seksualni prijestupnik od natalnih muškaraca i najmanje četrnaest puta od natalnih žena. Iako su ti podaci nesavršeni jer se temelje samo na osobama koje su uhićene ili na muškarcima koji su se izjasnili kao žene tek nakon osude, oni ipak sugeriraju da se transrodne žene u puno više slučajeva pokažu kao 'seksualni predatori' od bioloških žena i nešto grabežljivije od bioloških muškaraca".
Na slične brojke upućuju i podaci dobiveni u Škotskoj, na Novom Zelandu i Australiji.
Coyne se u tekstu dotiče i sporta, navodeći podatak kako je Olimpijski odbor donio nove smjernice po ovom pitanju, koje su vrijedile za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine, po kojima transrodne žene moraju završiti tranziciju prije 12. godine kako bi se mogle natjecati u ženskoj kategoriji: "Ovo pravilo ima za cilj spriječiti bilo kakve percipirane nepravedne prednosti koje bi mogle proizaći iz prolaska kroz muški pubertet".
Međutim, završetak tranzicije prije 12. godine praktički je nepoznata kategorija, jer 26 američkih saveznih država zabranjuje prijelaz u djetinjstvu. Prema izvješću Ujedinjenih naroda o nasilju nad ženama, do 30. ožujka 2024. više od 600 sportašica u više od 400 natjecanja izgubilo je više od 890 medalja od transrodnih žena u 29 različitih sportova.
Coyne tvrdi da nije "transfobno" prihvatiti biološku stvarnost binarne spolnosti i odbacivanje koncepata temeljenih na ideologiji: "Nikad ne bi trebalo birati između znanstvene stvarnosti i trans prava. Transrodne osobe sigurno bi trebale uživati sva moralna i zakonska prava svih ostalih. Ali moralna i zakonska prava ne protežu se na područja u kojima 'neizbrisiv pečat' spola rezultira ugrožavanjem zakonskih i moralnih prava drugih".
Blijedi film s 13 nominacija za Oscara

Rodni aktivizam preuzeo je u određenoj mjeri "najgore aspekte religije", kao što su dogma, hereza ili ekskomunikacija, pri čemu je poprimio određene elemente ideološkog. Običnim ljudima ovaj fenomen nije toliko vidljiv iz ovoga primjera, gdje su u istu ravan dovedeni znanost i "ideologija", kao što je to slučaj s umjetnošću, prvenstveno s književnošću i filmom. Dobar primjer je film "Emilia Perez" francuskog redatelja i scenarista Jacquesa Audiarda, koji kao da je rađen ideološkim dogmama rodnog aktivizma, koji ove godine ima čak 13 nominacija za Oscara, bez obzira na to što je riječ o blijedom i neuvjerljivom filmu na razini ispodprosječnih sapunica, koji na IMDb-u trenutno ima ocjenu 5,8. Glavni junak filma je okrutni šef meksičkog narkokartela koji mijenja spol i postaje žena, Emilia Perez, koja se svojim humanitarnim radom želi iskupiti za zločine koje je počinila dok je bila muškarac. Audiard kao da je ovim filmom unaprijed sklopio ugovor s ideološkim vragom, da bi osvojio što više Oscara, što pogotovo dolazi do izražaja ako usporedimo "Emiliju Perez" s nekim ranijim filmovima ovog autora, poput filma "Prorok" iz 2009. godine, koji govori o mladom muslimanskom delinkventu koji pokušava preživjeti unutar francuskog zatvorskog sustava, koji je osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu. Navest ću kao ilustraciju samo jedan primjer, dio razgovora između odvjetnice koja zastupa narkobosa i liječnika zaduženog za operaciju promjene spola.
"Gospođo, znate da liječim samo tijela, kožu, kosti. Ali ne mogu izliječiti dušu. Ako je on on, ona će biti on. Ako je on ona, ona će biti ona. Ako je on vuk, ona će biti vuk. Ako je on vuk, vi ste njegova ovca", kaže liječnik, na što mu odvjetnica odgovara riječima: "Promjena tijela mijenja društvo. Promjena društva mijenja dušu. Promjena duše mijenja društvo. Promjena društva mijenja sve".
Oba ova primjera govore zapravo kako ideologija sve pretvara u kič, od znanosti pa do umjetnosti. A u kojoj je mjeri ideološki kič metastazirao unutar Hollywooda saznat ćemo vrlo brzo, na dodjeli Oscara. A tu je još jedan film, "Anora", američkog redatelja Seana Bakera, koji je prošle godine nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu, a koji filmska kritika kuje u zvijezde, iako je, po mojemu mišljenju, tek riječ o glupavom remakeu "Zgodne žene", trash filma Garryja Marshalla iz 1990. godine, u kojemu glavne uloge igraju Julia Roberts i Richard Gere.
RASISTIČKI I ISLAMOFOBNI SKANDAL DO SKANDALA PRIJE DODJELE OSCARA
Prvo je redatelj Jacques Audiard izjavio da je španjolski jezik zapravo jezik skromnih zemalja, zemalja u razvoju, siromašnih ljudi i migranata. Film je snimao u Francuskoj umjesto u Meksiku što je poprilično iziritiralo Meksikance. Onda su isplivali tvitovi zvijezde filma Karle Sofie Gascón u kojima je izrazila kontroverzna stajališta o Georgeu Floydu, različitosti na dodjeli Oscara, muslimanima, Hitleru... Tijekom pandemije covida-19 Gascón je napisala: 'Toliko znanstvenika u svijetu izrađuje bombe, toliko učenjaka konstruira svemirske objekte, toliko medicinskih tvrtki, a nitko da se uhvati u koštac s ovim kineskim sranjem. Ispalo je veliki show, a zapravo je nova varijanta gripe.' Napisala je, između ostalog, da je 'islam postao leglo zaraze za čovječanstvo koje hitno treba izliječiti' te je muslimane opisala kao 'odbojno čovječanstvo'. Napala je korejski bend BTS...