Smrt je Paulu Austeru prilazila nenaoružana, ali on je pisao svoje, o oružju

Paul Auster umire 30. travnja 2024. u svojoj kući u Brooklynu. Posljednje što je godinu ranije objavio bili su kratki roman "Baumgartner" i reportaža "Bloodbath Nation". Roman je, nasuprot njegovoj autorskoj maniri i stilu, sažet, sveden i stegnut, pisan u posljednji čas. I upravo takav, svom čitatelj pruža veličanstven doživljaj. Takav je i u moćnom prijevodu njegove stalne prevoditeljice na srpski Ivane Đurić Paunović. Istih mjeseci, ili samo malo ranije, izlazi i nevelika knjiga "Bloodbath Nation", s fotografijama Spencera Ostrandera. Reportaža je upečatljiv književni žanr, ali u suvremenoj hrvatskoj kulturi ona, na žalost, postoji samo kao odavno već i zapostavljena novinska forma. U književnosti hrvatskoj nje skoro da i nema, a kada se na nju i naiđe, kod Krleže, recimo, ili u najnovija doba kod Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić, Barbare Matejčić, krivo je se žanrovski određuje, ili je se diskvalificira kao - publicistika. (Što je uopće publicistika u Hrvata. Prema Vladimiru Aniću i njegovu rječniku bilo bi to "pisanje i objavljivanje analitičkih, obuhvatnijih i temeljitijih tekstova (u odnosu na one u novinama) u knjigama i periodici koji obrađuju teme iz javnoga i kulturnog života", dok je u hrvatskoj zbilji i praksi publicistika svako objavljivanje novinskih i nonfikcionalnih tekstova u knjigama, osim kada je autor dostojan da takve njegove tekstove nazovemo esejistikom, historiografijom, putopisom, memoarskom prozom itd. Istina je, međutim, da pisci koji su unutar umjetničke proze uspostavili vlastitu rečenicu i stil pišući reportaže, izvještaje ili kolumne (uzgred, kolumna nije žanr, nego je grafički opis teksta objavljenog u jednom stupcu), u pravilu ne pišu nešto što bi se moglo nazvati publicistikom.