U travnju 2023. zastupnik Dume iz stranke Jedinstvene Rusije, Oleg Matvejčev, predložio je svrstavanje feminizma u skupinu ekstremnih ideologija, s obzirom na to da feministice koje uništavaju tradicionalne vrijednosti šire "laži" o ruskoj vojsci na društvenim mrežama i suprotstavljaju se ratu koji Kremlj naziva posebnom operacijom. Iz iste godine datira i govor ruskog predsjednika Vladimira Putina na Dan pobjede u kojem je govorio protiv rodne ravnopravnosti: "...globalistička elita zapadnih zemalja koja potiče krvave sukobe i pučeve sije mržnju, rusofobiju i agresivni nacionalizam, uništavajući tradicionalne obiteljske vrijednosti koje osobi daju ljudskost".
Pa ipak, Rusko Carstvo bilo je prva europska država koja je kriminalizirala partnersko nasilje, a zakon iz 1721. naveo je dvije osnove za razvod: preljub i pokušaj ugrožavanja života bračne partnerice. To bi mogli biti dobri temelji za pospješivanje jednakosti u današnjoj Rusiji, smatra suvremena finska spisateljica i dramaturginja estonskih korijena
Sofi Oksanen
'Ukrajina se bori i za sve buduće generacije žena'
, čija su djela dosad prevedena na više od četrdeset jezika.
Teze iz uvoda u ovaj osvrt autorica inače obrazlaže u svojoj knjizi "Istom rijekom dvaput: Putinov rat protiv žena", izvorno eseju, o kojemu je 2023. održala predavanje na Švedskoj akademiji. Reakcije na njega su odmah bile snažne, potaknuvši pisanje istoimene knjige. Ono što je izdvaja iz recentne literature o Ukrajini, osim činjenice da je zabranjena u Rusiji, jest autoričina ideja da se Ukrajina ne bori samo i za naše demokracije. Riječ je, kako navodi, o borbi i za sve buduće generacije žena i djevojaka, i kako one ne bi izgubile svoj glas, poput autoričine pratete, koja je, kako doznajemo, na početku druge sovjetske opsade Estonije izvučena iz svog doma i čitavu noć podvrgnuta prisilnom ispitivanju. Zbog tog iskustva više nikad nije progovorila.
Njena priča potaknula je i pisanje drame "Čišćenje", koja je nastala dok je autorica pratila tijek suđenja za zločine na Balkanu. Tad ju je, ističe, šokirala činjenica da su ondje postojali koncentracijski logori za silovanja. Oksanen nam u svojoj knjizi otkriva da se u javnim raspravama o seksualnom nasilju i dalje može čuti kako je takvo ophođenje vezano s nagonskim muškim porivima koje nije moguće zauzdati. Okrutnosti rata uspoređuje s onima u Bosni i Ruandi. Među ostalim, pita se i koristi li se konkretno Rusija silovanjem kao oruđem za genocid? Što tzv. pravne poteškoće definiranja genocidnog silovanja poručuju žrtvama? Zašto seksualno nasilje kao ratni zločin dobiva najmanje pažnje? I zašto se događa uopće, kao temeljno pitanje? Jednostavni odgovor bi bio da ruska vojska nema odgovarajuće sposobnosti. No temeljni uzroci su, tvrdi, kompleksniji, o čemu iznosi i vlastite teze, potkrijepljene podacima iz opsežnih izvora (čak 16 stranica knjige).
