Murakamija se glorificira kao suvremenog klasika, ujedno i kandidata za Nobela, u isti mah podcjenjuje kao skribomana koji već dugo na autopilotu reciklira svoje odavno prokušane motive i teme
O Harukiju Murakamiju, literarnoj megazvijezdi, znamo već sve: da je rođen 1949. u Kyotu, da zorom predano piše, dok popodnevima jednako disciplinirano trči, da je prije tih dviju za njega esencijalnih životnih aktivnosti držao jazz bar, a prvu plaću zaradio u trgovini gramofonskim pločama. Opsesija trčanjem rezultirala je uspjesima na triatlonskim utrkama, ali i intimističkom prozom carverovskog naslova O čemu govorim kada govorim o trčanju. Opsesija pisanjem iznjedrila je pak niz nagrađivanih, ekraniziranih i širom svijeta prevođenih romana začudnih naslova, a iz kojih izvire još jedna opsesija, ona vinilom odnosno glazbom.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
