Što je teatar diljem svijeta radio za vrijeme lockdowna?

Sigurna sam da ćemo se zauvijek sjećati ovog pandemijskog vremena. I to ne samo nužno po lockdownu, COVID potvrdama, zatvorenom kazalištu, radu od kuće, Netflix serijama, online nastavi, digitalizaciji... Pamtit ćemo ga i po izmijenjenim načinima komunikacije, inovativnim sadržajima, kazalištu koje izlazi iz stoljećima označenih kazališnih prostora, drugačijim izvedbenim formama i odnosima između tih formi, po jako izraženoj potrebi za opstankom izvedbenih umjetnosti u vremenu devastacije cijelog izvedbenog sektora, po inovativnosti i prijenosu kao mogućnosti održavanja one tenzije koja nas je okupljala u pretpandemijskom vremenu. Martin E. Segal kazališni centar koji djeluje pri newyorškom gradskom sveučilištu, odnosno njegovu kazališnom odjelu, dodijelio je prošle subote nagrade pod nazivom Građanski angažman u umjetnosti za one pojedince ili skupine sa značajnim umjetničkim dostignućima tijekom COVID-19. Izdvojili su njihov iznimni doprinos građanskom društvu kroz utjecaj na suvremeno kazalište i nazvali su ih agentima u godinama 2020. i 2021. Nagrađeni umjetnici, svatko iz svoje perspektive, osmislili su nove teatarske forme kojima su se suprotstavili vremenu zatvaranja i zaustavljanja kazališnoga govora, barem onoga na koji smo desetljećima navikli. U većini slučajeva to su forme koje podrazumijevaju društveni angažman, a kazalište nakon dugo vremena apstinencije u društvu vraćaju u poziciju društvene angažiranosti koja, što svjedoči ovaj slučaj, ne mora nužno biti i politička.