Što nam donosi Antigonina pobuna u svijetu kojem prijeti globalni rat?

U pogovoru novom prijevodu Sofoklove "Antigone", koji potpisuje Neven Jovanović (Disput, 2022.), teatrologinja Nataša Govedić upozorava: "25 stoljeća nakon Sofokla, mi još nemamo dovoljno prostranu i duboku riječ za ono što Antigona utjelovljuje - nepokolebljivu, nepristranu odanost. Tragična figura koja se opire pravilima, ova je moćna antička heroina oduvijek privlačila filozofe. Hegel ju je nazivao ludom svećenicom, Lacan tumačio kao suicidalnu junakinju, Kierkegaard o njoj piše sa strahopoštovanjem i nježnošću. Hannah Arendt je vidi kao borbenu figuru građanskoga neposluha, a Judith Butler ističe Antigoninu prevratničku moć". No, upozorava Govedić, u svim varijantama, ona je junakinja koja se ne boji svoje političnosti. Na hrvatskom govornom području "Antigona" je tekst koji se najdulje čitao u arhaičnom prijevodu Bratoljuba Klaića, dok novije verzije prijevoda krajem 20. stoljeća donose Zlatko Šešelj, Zvjezdana Timet i Lada Kaštelan. Smatrajući da "Antigona" u 21. stoljeću zahtijeva veću osjetljivost obraćanja novim generacijama čitatelja, Jovanović je napravio novi prijevod pisan modernim jezikom za mlađe čitatelje koji, na užejezičnoj, stilističkoj razini, jednako kao i na razini kompleksne filozofije promišljanja Sofoklove tragedije radikalnog etičkog čina, donosi optimalnu jezičnu redakciju starogrčkog klasika za 21. stoljeće. Neven Jovanović je redoviti profesor Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i aktualni v. d. predstojnika Katedre za grčki jezik i književnost. Kao znanstvenik bavi se istraživanjem novolatinske književnosti, osobito hrvatskih latinista, te digitalnom humanistikom. Za izvođenje u kazalištu preveo je Euripidova "Herakla i Alkestide", Eshilovu "Orestiju" i Plautova "Amfitruona". Sofoklova je "Antigona" izvedena oko 440. godine prije nove ere. Da bi antička književnost živjela u današnjem vremenu - da današnji čitaoci počnu o njoj barem postavljati pitanja - najvažnije je razumijevanje pročitanog. No, kako ističe Jovanović u razgovoru koji vodimo u povodu izlaska ovoga izdanja, potpunog razumijevanja neće biti ne osvijestimo li da je vizija koju nam donosi dvije i pol tisuće godina stari glas - pjesnička vizija. Ne filozofska, ne didaktička, ne moralistička, ne pripovjedačka, nego pjesnička. Što, dakle, donosi ovaj novi prijevod, što će nam pomoći shvatiti smisao one riječi koju nemamo i pomoći u promišljanju Antigonine pobune u kontekstu svijeta u kojemu postoji prijetnja globalnim ratom?