Strah od gubitka vlastitog mjesta u društvu zaslužan je za uspjeh desnih radikala

Bernhard Schlink, po struci pravnik i profesor teorije prava, njemačkoj je publici već otprije bio poznat kao autor nagrađivanih krimića te romana u kojima se često dotiče mračnih tajni iz doba nacizma ili društvenih problema kao što je val terorizma 1960-ih i 1970-ih godina. Nekoliko je Schlinkovih knjiga prevedeno na hrvatski, između ostalog zbirka pripovijedaka "Ljubavne međuigre", u kojoj se nalazi također ekranizirana priča "Drugi muškarac". Ulogu ljubavnika hohštaplera, koji ne zna da se dopisuje s mužem žene koju je zaveo, a u međuvremenu je preminula, u toj suptilnoj komornoj drami sjajno je odigrao Antonio Banderas. Kod nas je nedavno objavljen predzadnji Schlinkov roman "Unuka", gdje je piscu pošlo za rukom u pripovijest o jednoj obitelji i ljubavi te o pisanju uplesti velike i aktualne njemačke teme: posljedice ujedinjenja i još osjetne razlike između Istočne i Zapadne Njemačke te jačanje ekstremne desnice na istoku zemlje. Roman se sastoji od tri dijela. U prvom poglavlju iz perspektive knjižara Kaspara saznajemo kako je 1964. godine u Istočnom Berlinu upoznao buduću suprugu, koja će ubrzo uz njegovu pomoć prebjeći u Zapadnu Njemačku. No Birgit će razočaranje zbog osjećaja nepripadnosti poslije utapati u alkoholu i taj dio romana završava njezinom smrću. Drugi dio čine fragmenti autobiografskog teksta ili romana koje Kaspar pronalazi u ženinu računalu te ćemo prijašnje događaje sad sagledati iz njezine perspektive i saznati tajnu koju je godinama skrivala od njega. U trećem poglavlju Kaspar kreće u potragu za njezinom kćeri i pronalazi je u istočnonjemačkoj provinciji među neonacistima, u "idiličnoj" etničkoj zajednici, gdje će upoznati i ženinu unuku Sigrun, koja je već zadojena njihovom ideologijom. Pokušat će preobratiti unuku pomoću glazbe i knjiga ili raspravljajući s njom o različitim gledištima na njemačku prošlost, holokaust i neke povijesne osobe (Rudolf Hess, Irma Grese i Anne Frank). Schlink nam kroz brojne primjere zorno dočarava da se čovjek ne rađa kao nacionalist ili neonacist, nego to postaje pod utjecajem okoline. Prikazuje razne predrasude i izvrtanje povijesnih činjenica koji određuju desničarsku predodžbu o svijetu, a ne može im se doskočiti racionalnim argumentima. O tome i drugim temama razgovarali smo s autorom.