Novi, spektakularni Muzej ulične umjetnosti i grafita STRAAT u Amsterdamu zrači atmosferom od koje zastaje dah. Živopisna platna divovskih dimenzija vise s čeličnih greda ili su položena na grubi betonski pod, odmah pored starih dizalica, što u kombinaciji s industrijskim okruženjem bivšeg brodogradilišta pruža nesvakidašnji doživljaj. Taj doživljaj još je više potencirala izložba "Žene u uličnoj umjetnosti", na kojoj su svoje radove izložile utjecajne umjetnice, poput Lady Aiko i Mick La Rock - Mickey, te Nine Valkhoff, George Rose, Adele Renault, Milu Correch, Gleo i Judith de Leeuw. Muzej je tom izložbom dao legitimitet predstavnicama ulične umjetnosti, učinio ih vidljivima, a time je potvrdio svoju specifičnu društvenu ulogu koja se temelji na filozofiji rodne jednakosti i jednakih mogućnosti za sve. Njegovu misiju prepoznala je i struka, pa je STRAAT ponio 2021. godine titulu Best Museum, postavši impresivan dodatak vrlo bogatoj amsterdamskoj izložbenoj sceni.
Muzej ulične umjetnosti i grafita STRAAT nalazi se u sjevernom dijelu Amsterdama, gdje zadnjih godina niču hi-tech zgrade, koje gradu daju futuristički šarm. Do njega se stiže besplatnim brodom koji kreće od Glavnoga kolodvora, a vožnja traje desetak minuta. Projekt je počeo još 2015. kad je grupa vizionara odlučila golemu i vizualno efektnu zgradu bivšeg brodogradilišta NDSM, nekad najvećeg u Europi, pretvoriti u muzej ulične umjetnosti. Naš vodič Alex Pope kaže da je brodogradilište bankrotiralo 1970. godine u vrijeme naftne krize i u taj prostor uselili su se skvoteri te su se u prostoru održavali koncerti, partyji i izložbe, a poslije je funkcionirao i kao buvljak. Već su tad njegovi zidovi funkcionirali kao svojevrsna ulična galerija, kamo su umjetnici dolazili slikati. A kad je odlučeno da će na toj specifičnoj lokaciji biti muzej, pozvani su talentirani nizozemski i međunarodni ulični umjetnici da u tom prostoru bivšeg brodogradilišta, koje se proteže na 8000 četvornih metara, stvaraju svoja umjetnička djela. "Nije bilo nikakvih sugestija niti restrikcija", napominje Pope te dodaje da su ulični umjetnici iz cijelog svijeta dolazili na nekoliko dana ili tjedana te, inspirirani industrijskom atmosferom i autentičnošću susjedstva, stvarali svoja djela. Dimenzije radova su impozantne. Najmanje umjetničko djelo veće je od Rembrandtove "Noćne straže", većina prelazi 20 ili čak 30 četvornih metara, a najveći je rad "Blizu tebe" nizozemskog studija Giftig, čije su divovske dimenzije 15x7 metara.
Jedan od prvih bio je svjetski poznati brazilski umjetnik Eduardo Kobra, najpoznatiji po najvećim radovima ulične umjetnosti na svijetu, koje je realizirao u Rio de Janeiru. Također je bio službeni umjetnik Olimpijskih igara u Riju. On je 2016. godine naslikao na pročelju budućeg muzeja dojmljiv portret Anne Frank "Let Me Be Myself", koji je visok 24 metra, odnosno pokriva površinu od 240 kvadrata. Muzej je otvoren u listopadu 2020. godine, usred pandemije koronavirusa, izložbom "Citati s ulice", koja se bavila pitanjem "Je li ulična umjetnost još ulična umjetnost?". Naime, željeli su odgovoriti na pitanje može li se ulična umjetnost nazivati tim imenom nakon što dobije svoje stalno mjesto u zatvorenom prostoru muzejske institucije. No zbog generalnog lockdowna taj jedinstveni muzej s unutarnjom panoramskom palubom i kafićem s koje se pruža fantastičan pogled na galeriju, morao je zaključati vrata. Ponovno je otključan u siječnju 2022. godine, nakon zadnje karantene, i te prve godine regularnog rada završio je s više od 120.000 posjetitelja, što govori o velikom zanimanju publike za takav muzej. Najviše posjetitelja bilo je iz Nizozemske, a većina ostalih došla je iz Francuske, Njemačke, Španjolske i Italije. Snimanje TV hita "Het Perfecte Plaatje" uvelike je pridonijelo slavi muzeja među nizozemskom publikom. Pope kaže da je posjet nizozemske kraljice Máxime i dizajnera Tommyja Hilfigera također popularizirao STRAAT muzej.
Danas je Street Art Museum suvremeni ekomuzej koji donosi priču o evoluciji grafita sve do ulične umjetnosti, ali svjedoči i o nematerijalnoj baštini tog dijela Amsterdama. Kolekcija sadrži više od 300 umjetničkih radova, koje je naslikalo 150 umjetnika i umjetnica različitih nacionalnosti, njih čak 32, a taj broj i dalje raste. U postavu se nalazi 160 stilski i tematski raznovrsnih djela renomiranih svjetskih uličnih umjetnika, ali muzej istodobno funkcionira i kao platforma za nove talente.
Zapravo, muzej prezentira "najveći umjetnički pokret našeg vremena", koji je "snažno utjecao na modu, dizajn, oglašavanje i kulturu općenito i čiji su predstavnici, još od Keitha Haringa pa do Banksyja, dospjeli na brojne naslovnica medija". Također, htjelo se toj osebujnoj umjetničkoj formi koja dovodi u pitanje pretpostavke o zakonitosti, umjetničkom vlasništvu te očuvanju materijalne i nematerijalne umjetnosti i baštine, dati legitimitet. O posebnosti muzeja govori i njihova specifična misija da se umjetnost koristi kao alat za dijalog s različitim društvenim i etničkim skupinama. Kriteriji po kojima su se birali umjetnici bili su jednostavni: odlučili su privući umjetnike koji su svoju reputaciju zaslužili svojim osobnim pričama, pozadinom, stilom i talentom, a njihova jedinstvenost je u tome što su gotovo sva umjetnička djela stvorena in situ, dakle u muzeju.
Postav je doista impresivan. Slike su raspoređene u muzejskim "ulicama" tako da posjetitelji zapravo kreću u umjetničku turu "gradom", između golemih slika i grafita, vremenskih crta i panoa na kojima je u tekstovima, ispisanim na nizozemskom i engleskom, pojašnjen koncept postava, od povijesnog pregleda ulične umjetnosti do biografija umjetnika. Također, čak se mogu uhvatiti umjetnici kako uživo slikaju u STRAAT-u. Inače, muzej je renoviran po mjeri čovjeka, što prvenstveno znači da je STRAAT, kao i brojne druge amsterdamske institucije, prilagođen posjetiteljima u invalidskim kolicima, što uključuje dizala do umjetničke galerije i do platforme za interaktivne izložbe. Treba spomenuti i to da je ulaz osobama u invalidskim kolicima - besplatan.
U dijelu stalnog postava smještena je i izložba "Žene u uličnoj umjetnosti". Poznato je da uličnom umjetnošću dominiraju muškarci, što ne znači da ne postoje vrlo talentirane ulične umjetnice, različitog podrijetla, koje stvaraju aktualne, pronicljive i duhovite instalacije diljem svijeta. Jedna od njih je Lady Aiko, legenda ulične umjetnosti, koja je najpoznatija po svojim zečićima i leptirićima. U svojim radovima bavi se rodnom nejednakošću i sličnim temama te promiče vidljivost žena i djevojaka. Radi pod velikim utjecajem svog japanskog identiteta, a njezin likovni jezik često je povezan s romantikom, seksualnošću i promiskuitetom. Surađivala je s Takashijem Murakamijem i Banksyjem, a njezini su radovi bili izloženi u prestižnoj Galeriji PS1/MOMA u New Yorku, zatim u Italiji i Kini te u drugim velikim muzejima i galerijama širom svijeta. Predstavljen je i rad nizozemske umjetnice Nine Valkhoff, predstavnice mlađe generacije uličnih umjetnica, koja se u svojim radovima bavi ekološkim pitanjima. Izložen je i rad "Zlokobna ruka" Kolumbijke Gleo, koja istražuje kroz estetiku tetovaža, maski i očiju u transu životne cikluse u Latinskoj Americi. Zanimljiv je i rad "Slab postaje hrabar" njemačke umjetnice Here iz Herakuta, koja se bavi i kostimografijom i scenografijom te surađuje s brojnim humanitarnim organizacijama.
Stalni postav muzeja podijeljen je na pet pomalo apstraktnih tema. Prvi dio, "Estetsko", donosi naslijeđe grafita, odnosno pokazuje post-grafite različitih umjetnike iz cijelog svijeta, koji su se okrenuli apstrakciji i, eksperimentirajući s novim medijima, ponovno otkrili slobodu izgubljenu u gomili krutih pravila "klasičnih" grafita. U drugom dijelu, nazvanom "Osobno", radovi odražavaju intimni svijet umjetnika i njihov krik da budu zapaženi u nehumanim gradovima. Posebno se ističe rad dvojca Monkey Birda i Loisa/Eduoarda "Armoire" iz 2018. godine, koji sadrži različite alate, poput kompasa i sata, te dvije totemske životinje po kojima je francuski tandem dobio ime. "Slikamo simboličku priču o ljudima, obično kroz kontrast između prošlosti i sadašnjosti, ili između lijepih, modernih gradova i ruševina, izniklih iz prirode", pojašnjava dvojac svoj način rada. Posebno je atraktivan rad "Blizu tebe" nizozemskog umjetničkog dvojca Nielsa van Swaemena i Kaspara van Leeka, koji radi pod firmom Studija Giftig. Inspiraciju pronalaze u repertoaru najvećih nizozemskih glazbenika, a tijekom godina stekli su slavu svojim (nad)realističkim muralima. Njihov rad je najveće platno ikad naslikano u STRAAT-u.
U tom dijelu pažnju privlače i vrlo koloritni radovi posvećeni latinoameričkome muralizmu, primjerice "Reunion" iz 2017. godine Zesara Bahamontea, kojeg najviše inspirira folklor rodne Andaluzije. "Ljudi koji se slobodno izražavaju, ne tražeći pljesak, nagrade ili novac, staro je značenje folklora. To me jako inspirira. Nevjerojatno je kako se tamo izražava ljepota. To je kao stvar iz drugog doba koju želim vratiti i staviti pred ljude", objasnio je Bahamonte. Tu je i rad "O krađi i ljubavi" iz 2018. godine Farida Ruede, koji želi da gledatelji preko njegovih radova "osjete djelić Meksika u svojem srcu. Malo topline, malo utjecaja". Tu su i Cix, Nasca Uno, Apitatan, Bruno Smoky i drugi.
U trećem dijelu, "Empatično", pokazani su radovi u kojima ulični umjetnici oslikavaju i definiraju ljudska stanja ili teme koje izazivaju empatiju kod gledatelja, te stoga pozivaju gledatelje na završno definiranje njihovih značenja. Primjerice, Steve Lucatelli svojom serijom lubanja u radu "SKL16" slavi jednakost ljudi, a Ekundayo, čije ime znači "tuga postaje radost", u svom radu "Težina transformacije", u kojem slon sjedi na prsima čovjeka pokazuje stres i pritisak koji dominiraju u našim životima.
Četvrti dio, "Utemeljen", naglašava važnost konteksta za uličnu umjetnost. Tu su izložene slike "nadahnute gradom" i urbanim sadržajima. "Sadržaj moje umjetnosti uvelike je povezan s urbanim okruženjem. Moja okolina utječe na mene. Živim u New Yorku, ali mislim da bi me bilo koje urbano okruženje inspiriralo: mogao bi to biti New York, Pariz ili London… Svi su ti gradovi prilično jedinstveni, ali postoje određene karakteristike urbanog okruženja koje ih povezuju", kaže Daze, legenda njujorške grafiterske scene, koji u svojim djelima, kao što je "Pobuna na Times Squareu", koristi grad kao inspiraciju. Inače, Daze je počeo oslikavati vagone podzemne željeznice 1976. u New Yorku. Kad je nekoliko godina kasnije prešao na platna, ostao je blizak svojim korijenima, crpeći inspiraciju iz urbane sredine. Na ovom platnu ikonska slika Times Squarea suprotstavljena je crno-bijelim slikama nereda, naglašavajući višestruku prirodu grada. Tu je izložena i slika "Bez naslova", koja prikazuje tokijske ulice, rad britanskog umjetnika Dana Kitchenera, ali i rad "Divlje" prerano preminulog Španjolca Trezea, koji je stvarao svojevrsne ode prirodi te urbanoj džungli.
No najjači je peti dio, nazvan "Svjesno", u kojem su izloženi radovi kojima ulični umjetnici pokušavaju podizati svijest gledatelja o aktualnima problemima. Oni svjesno koriste gradske ulice kako bi svojim viđenjem tema, kao što su imigracije, identiteti i okoliš, utjecali na gledatelje. Primjerice, rad "Nedostatak osjećaja hitnosti" argentinskog umjetnika Alaniza temelji se na fotografiji sirijskog djeteta koju je snimio David Gross. Dodavanjem crvenog svjetla i bodljikave žice, Alaniz je naglasio kako naše društvo ne prepoznaje osjećaj hitnosti takvih situacija. "Slikam o onome što me pokreće, a i sam sam migrant, te sam i osobno dirnut izbjegličkom krizom. Odrastao sam u getima Buenos Airesa i društvene nepravde koje sam doživio oblikovale su moj društveni interes", kaže Alaniz. Posebno je snažan rad "Daleko od kuće - dom je tamo gdje je mržnja" belgijskog dvojca Guitar y Banjo, koji je oslikao brod pun očajnih migranata, rekavši pritom "Tko smo mi da se pretvaramo da znamo nešto o njihovoj boli?". A slika "Tepih" Iranca Nafira zapravo je metafora političke situacije u njegovoj zemlji. "Za razliku od zapadne umjetnosti, koju stavljate na zid kao ukrasnu stvar, iranska umjetnost je nešto što mi koristimo. Ručno rađeni tepisi leže na podu, gdje stare i oštećuju se. Ja tako vidim Iran. Moje mjesto u ovome muzeju je na podu. Jer politička situacija u Iranu je: samo nas zdrobi i gazi po nama", kaže Nafir.
Muzej je poseban i po partnerstvu s bankom ABN AMRO, s kojom je udružio snage kako bi organiziranjem specifičnih projekata skrenuo pozornost na društveno relevantne teme, kao što su jednake mogućnosti za sve, bilo da se radi o sportu, društvu ili umjetnosti i kulturi, te održivost i obrazovanje. Njihov slogan je "Bankarstvo za bolje, za generacije koje dolaze", a sponzorstvo koristi kao način napretka društva. Upravo je izložba "Žene u uličnoj umjetnosti" prvi projekt realiziran kroz to partnerstvo.
