Život pod maskama surova je realnost posljednje godine naših života. No u petom romanu Ivice Prtenjače, upravo objavljenom “Sine, idemo kući” maska je i životna nužnost. Netom prije no što će se koplja zaraćenih tabora početi lomiti oko potrebe nošenja zaštitnih maski bezimeni će otac bezimenog pripovjedača pod maskom udisati svoje posljednje molekule kisika. Paralelno s očevom potrebom za nadoknadom kisika povećava se i sinova želja da nadoknadi ili bar od zaborava sačuva, u sjećanje snažno utisne vrijeme prije maski i tako proslavi očev život. Roman je 12. rujna nagrađen V.B.Z.-ovom nagradom za najbolji neobjavljeni roman čime je Ivica Prtenjača, nakon “Brda” nagrađenog 2014., postao prvi dvostruki laureat ove nagrade, a tim povodom razgovaramo s njim o novom romanu i nekim novim, ali i starim pitanjima.
871
prikaza
Prtenjača: Dijete sam radnika, a zašto je propalo društvo? To mene nemojte pitati, bio sam sretno dijete
1/8
Roman ‘Sine, idemo kući’ ovjenčan je V.B.Z.-ovom nagradom za najbolji neobjavljeni roman, čime je Ivica Prtenjača, nakon ‘Brda’, postao prvi dvostruki laureat ove nagrade
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
