Danijel Žeželj, umjetnik svjetskih referenci, jedan je od naših međunarodno najpriznatijih autora stripova, ilustratora, animatora i multimedijalnih umjetnika. Autor je više od 25 strip albuma i osam kratkih animiranih filmova, jedan od osnivača izdavačke kuće i umjetničke radionice Petikat. Grafičke romane i ilustracije Danijela Žeželja objavljuju neki od najvećih svjetskih izdavača: Marvel Comics, DC Comics/ Vertigo, Dark Horse, Heavy Metal, Image, The New York Times, Harper's Magazine, San Francisco Guardian, Dargaud, Glénat, Grifo Edizioni, Eris Edizioni…, a i slavni Milo Manara ističe i cijeni njegov autorski rad. Upravo njih dvojica, velikani stripa, predvode dugu listu autora koji će se predstaviti na ovogodišnjem 29. Sa(n)jam knjige u Istri, koji se u Puli održava od 24. studenoga do 3. prosinca. Središnja tema je "Život u oblacima", a fokusu je strip. Na ovogodišnjem sajmu Danijel Žeželj će se predstaviti u nekoliko programa. Među njima je i izložba "Umjetnik u gladovanju", koja će biti otvorena u ponedjeljak, 27. studenoga, u Galeriji Makina.
Express: Na izložbi "Umjetnik u gladovanju" predstavit ćete ciklus nastao za grafičku novelu "Kao pas", inspiriranu književnim djelima Franza Kafke, koju ćete također predstaviti u sajamskom programu. Zašto ste ovaj put odabrali Kafku? Na koji način ste grafičku novelu "Kao pas" transponirali u izložbu "Umjetnik u gladovanju"?
Grafički roman na temu Kafke i njegova rada projekt je koji traje već dugo. Prije više godina, u produkciji bostonskog Isabella Stewart Gardner muzeja, nastao je multimedijalni performance "A Hunger Artist", koji je kombinirao video, glazbu i projekcije vizuala, i od tada pokušavam naći ključ za transformaciju njegovih pripovijedaka i romana u formu stripa. "Umjetnik u gladovanju" poslužio je kao temelj konstrukciji priče jer ima vrlo jasnu narativnu strukturu koja je omogućila otvaranje prema drugim Kafkinim tekstovima i fragmentima pripovijedaka koji su također korišteni u konačnoj verziji ovoga grafičkog romana ("Plave bilježnice", "Carevo pismo", "Želja da postaneš Indijanac" itd.). Sam naslov "Kao pas" preuzet je iz romana "Proces", to su posljednje riječi Josefa K.
Express: Kroz ovu grafičku novelu, kojoj je okosnica Kafkina pripovijest "Umjetnik u gladovanju" vizualnom naracijom oslikavate složen, tjeskoban i nadrealan svijet kafkijanske atmosfere. Koliko je Kafkin svijet danas zapravo nadrealan? Čini se da je, barem što se tiče duha vremena, itekako tu?
Kafkino djelo aktualnije je danas nego kad je napisano jer apsurdi društva i stvarnosti koju proživljavamo postaju jasniji i vidljiviji danas, a s vremenom su postali i ekstremniji. Zahvaljujući medijima i društvenim mrežama, uživo smo svjedoci svijeta koji postaje proverbijalno kraljevstvo slijepih, košmar komičnog i tragičnog.
Express: Nije tako davno vrijeme u kojem se Orwellova 1984. čekala sa zebnjom, a u "Kao pas" su, čini se, zajedno i Orwell i Kafka? Tu su veliki mračni gradovi, ljudi, svjetina, umjetnik, cirkus, šuma, ali i konj, pas, ljudoliki pijetao i svinja, sup, i na kraju crna pantera kao simbol slobode, pobjeda duha umjetničkog stvaranja. Koliko je taj prostor danas ograničen društvenim očekivanjima, ali i sveprisutnom estradizacijom? Nije li prostor umjetničke slobode zapravo individualna kategorija? Koliko ga je teško sačuvati?
Prostor umjetničke slobode može postojati jedino kao individualna kategorija, pod uvjetom da je ujedno i prostor individualne odgovornosti. Relativizacijom svega uspjelo se trivijalizirati sve, pa tako ljubav i smrt, jedine dvije teme vrijedne promišljanja, postaju pornografija i horor. U carstvu vulgarnog, i pod iluzijom apsolutne individualne slobode bez odgovornosti i dostojanstva, svojevoljno ulazimo u nihilizam i politički totalitarizam. Svijet u kojem živimo zastrašujući je u svojoj banalnosti, i upravo ta razarajuća banalnost zla Kafkina je tema.
Express: Iznimno ste plodan autor. Kad i kako stvarate?
Rad je konstantni dijalog sa samim sobom i sa svijetom oko sebe. Svaka grafička novela pokušaj je rješavanja jedne vlastite opsesije, i bez obzira na finalni rezultat, sam put do njega je ponekad oslobađajući. Conrad je rekao, volim ono što je u radu - mogućnost da pronađeš samoga sebe. Proces rada je uzbudljiv, poput konstrukcije kuće, počinje s kopanjem temelja, zatim slijedi zidanje, ciglu po ciglu, kat po kat, najdosadniji su krov i fasada, kad je sve važno već završeno i ostaje kozmetika.
Express: Po vokaciji ste slikar, a izabrali ste strip. Zašto?
Vizualna naracija zanima me iznad svega, u svim oblicima. Slikarstvo sam uvijek doživljavao kao narativnu formu, povijest zapadnog slikarstva je povijest pričanja priča kroz slike, postav i kompozicija slika, još u pećinama, bili su u nizovima, sekvencama, koje su se pratile i spajale u priču. Utoliko je strip meni prirodan jezik koji bez obzira na relativnu modernost u sebi nosi primordijalno i arhetipsko.
Express: Snažan ste pripovjedač. Čitatelj vaših strip-novela uranja u oslikanu priču. Što je prvo - priča ili crtež?
Slika je uvijek prva. Kompletna knjiga može stati u jednu sliku, jedan kadar. Imam puno primjera, ali recimo polazište "Poglavice jelena" bila je samo jedna slika, vizija gorućeg automobila na rubu šume. To je ujedno i prvi kadar toga grafičkog romana.
Express: Slikar ste svjetla i sjene, ili kako Olja Savičević Ivančević kaže "krotitelj demona svjetla i sjene". To je vaš umjetnički, autorski rukopis, zaštitni znak. Zašto u vašim djelima nikad nema boje? Ne volite boju?
Volim boju, velika su mi inspiracija slikari koloristi poput Hockneya, Rothka, Noldea ili Bonnarda. Ali ne vidim svijet kroz boje, čitam ga kroz odnose svjetla i sjene. Sukob tonskih suprotnosti je sukob krajnosti, uvijek uzbudljiv i dramatičan. Svjetlost i sjena kao da prodiru dublje od boje.
Express: Često nadahnuće pronalazite u književnosti i slikarstvu? Razrađujete li ideju istraživanjem literature, slikarstva, glazbe ili su vam umjetnička djela inspiracija, poticaj za umjetničko stvaranje?
Sve umjetnosti su povezane, jedan medij hrani drugi, prirodno je crpiti motive, tehnike i postupke iz drugih medija. Sam strip jest multimedijalna umjetnost, spoj slike i riječi, ali i elemenata filma, glazbe, čak i plesa i arhitekture.
Express: Strip je u središtu ovogodišnjeg pulskog Sajma knjige u Istri, čija je glavna tema "Život u oblacima". Posveta je to onom naoko bezbrižnom, a moćnom spoju mašte i kreativnosti koji nastaje na rubu, unutar i uokolo stripovskih "oblačića" (koji nisu uvijek obli). Strip kao tema organizatore Sajma doveo je i do tema eskapizma i nove utopije. U kojem smjeru po vama ide strip danas?
Strip kao da uvijek ide u dva smjera. Postoji generalna ideja stripa koji treba služiti razonodi i zaboravu, ili koji je namijenjen djeci, stripa koji nema težinu i značenje. Ali paralelno, uvijek je postojao strip koji je propitkivao sve, spomenute ljubav i smrt. Zbog svoje marginalne pozicije, kao svojevrsna subkultura, strip je mogao obraditi te tzv. ozbiljne teme često uspješnije od ostalih medija. Na primjer, Spiegelmanov "Maus" puno je bolja priča o holokaustu od bilo kojeg filma na tu temu.
Express: Poznati ste po slikanju uživo, vaš atelijer "dovodite" među publiku. Kakve su reakcije publike na tu vrstu otvorenosti umjetničkog stvaranja? Kako se osjećate tijekom slikanja uživo, izloženi, pred publikom, izvan "sobe umjetnika"?
Slikanje uživo je konstantni eksperiment, jer upravo kao što ste rekli, slikanje pred publikom nije prirodno i nije primjereno slikarskom postupku. Eksperiment je u osnovi bio inspiriran glazbom uživo, energijom koju takva glazba projicira, i krenuo je iz pokušaja spajanja glazbe i slikanja kroz paralelnu izvedbu i svojevrstan dijalog koji bi se odvijao pred publikom. Prostor slike realizira se u vremenu glazbe - izvana zvuči jednostavno, ali sam proces, koji može izgledati kao potpuna improvizacija, funkcionira jedino ako je pažljivo pripremljen. I sam prostor u kojem se izvedba odvija vrlo je bitan, kvaliteta svjetla i zvuka, udaljenost publike itd., ali ključan je ritam izvedbe, odnos slike i procesa slikanja s glazbenicima i glazbom uživo.
Express: Prošli tjedan u Zagrebu na otvaranju vaše izložbe u Galeriji SC-a nastupili ste, slikali uživo uz glazbenu pratnju pulskih glazbenika, braće Nenada i Alena Sinkauza i Marca Quarantotta. S njima ste se predstavili u više navrata. Na čemu počiva vaša suradnja? Što volite u njihovoj glazbi?
Radio sam s puno glazbenika, od Seattlea, preko New Yorka, do raznih talijanskih postava, ali posljednjih nekoliko godina live painting + live music performanse radim gotovo isključivo s Nenadom, Alenom i Marcom. Osim što smo prijatelji, i osim što su vrhunski glazbenici i kompozitori, njihov pristup glazbi i zvuku ima stupanj slobode, radoznalosti i hrabrosti za eksperiment koji je neophodan da bi slikanje i glazba uživo uopće imali smisla. Suradnja s njima izuzetno mi je važna i inspirativna, jer sa svakim projektom otvorimo neka nova vrata.
Express: Na ovogodišnjem Sajmu knjige u Istri predstavit ćete se i u performansu "Šesto čulo" prema poeziji slovenske umjetnice Anje Zag Golob. Uz Anju Zag Golob, s vama je i slovenski glazbenik Drago Ivanuša. Kako je došlo do suradnje u ovoj poetsko- likovno-glazbenoj simfoniji?
Do suradnje je došlo na poziv Sajma knjige i Grada Ljubljane i ljubljanske Mestne galerije, a koji već godina surađuju kroz sajamski program "Ljubljana bere". Poezija Anje Zag Golob bila mi je otkriće, u svojoj snazi i intenzitetu, kao i glazba Drage Ivanuše, s golemim repertoarom majstorskih kompozicija i improvizacija, tako da mi je veliko veselje i čast da ćemo moći surađivati i zajednički konstruirati ovaj projekt.
