U “Noćnim kronikama” (2014.) Dana Gilroya precizno smo vidjeli kako će izgledati svijet kad fabricirani matriks postane stvarnost, pa će zbog toga antagonist Lou Bloom uznemirujuće mirno izgovoriti kako ne možeš dobiti na lotu ako prvo ne zaradiš za listić. Ipak, kazalište nije igra na sreću jer su aktualne društvene pojavnosti, kako će, uostalom, ustvrditi i pokretač Kerempuhovih Dana satire, Fadil Hadžić, nerijetko materijali za kratkotrajnu uporabu. Čak i u prezrenoj komediji pisac traži univerzalnu istinu, ljudske karaktere i odnose, zaključuje. Upravo taj ultrakratki rok trajanja prati novu Kerempuhovu premijeru “Teorija zavjere” Filipa Jurjevića i Marina Lisjaka, u režiji Marine Pejnović. Ona se ponajmanje bavi sveopćim urotništvom, a ponajviše copy/paste jezikom jedne velike globalne reklame. Njihov kazališni jezik ne zanima mnogoznačnost jer potraga za istinom i perspektivama završava već s prvim džinglom.
600
prikaza
Teorija zavjere - besciljno surfanje bez imalo humora!
1/5
Režijski, Marina Pejnović ne odmiče se od svojih ustaljenih, naoko brzih, pojedinačnih izmjena, koje se isprepliću s Google videoprojekcijama Denija Ključarića. Nema uzbuđenja te vrlo brzo nastaje zamor
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
