Kultura
140 prikaza

'Teror': Dugačko i iscrpljujuće mahanje optužnicama

1/10
Davor Javorović/PIXSELL
U središtu predstave nastale u suradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Hrvatskog kazališta Pečuh je sudbina vojnog pilota koji je oborio Lufthansin zrakoplov posljedično spasivši 70.000 života, umjesto njih 164

Ferdinand von Schirach je pisac hladnog, preciznog stila. Poznatiji je po prevedenim bestselerima, zbirkama kratkih priča iz sudske prakse, ‘’Krivnja’’(AGM, 2015.) i ‘’Zlodjelo’’ (AGM, 2015.), te romanu ‘’Slučaj Collini’’ (Petrine knjige, 2022.). Tematski je zaokupljen profesijom branitelja u kaznenim postupcima, ali i osobnim demonima prošlosti. Suočavanje s nacizmom unutar obitelji razrješuje u svojevrsnoj moralnoj lekciji ‘’Slučaj Collini’’ uporno propitujući njemačko zakonodavstvo, ali i provocirajući njegovu reakciju koja se 2012. zbilja i dogodila. Tadašnja ministrica pravosuđa otvorila je pitanje zastare. Nelagoda zbog vlastite pozicije unutar sustava stvara opipljive tenzije u književnom stvaranju kad je posve jasan nesklad između etičkih i moralnih načela, Ustava i pojedinačnog djelovanja. Njegov dramski prvijenac ‘’Teror’’ nakon berlinske praizvedbe 2015. postao je svjetski fenomen, formulaičan i prijemčiv za različite jezike i sustave, s dovoljno poznate argumentacije te lažnog osjećaja sudjelovanja pokušava gledatelja uvući u složen etički problem tramvaja. Vrijedi li svaki život jednako te je li se opravdano oglušiti na zapovijed ako je posrijedi činjenje manjeg zla? Von Schirach razlaže problem bez previše razmišljanja o kazalištu, shvaćajući ga odviše naivno kao siguran, dirigiran proces.

 | Author: Davor Javorović/PIXSELL Davor Javorović/PIXSELL

U središtu je sudbina vojnog pilota, čovjeka bez mrlje, časnog i poštenog Larsa Kocha, koji se oglušio o protokol te odlučio oboriti Lufthansin zrakoplov posljedično spasivši 70.000 života umjesto njih 164. Tu za gledatelja počinje manipulacija. Jer zakon brojeva, čak i po staroj i ne baš izlizanoj utilitarističkoj vagi, radi za optuženog. Spašeno je više života, no istodobno, posve pogrešno, kako će isticati tužiteljstvo, život je stavljen na vagu. Kochovim priznanjem na početku počinje proces u kojem neće biti odnosa, a ni posebne drame. Svaki će od protagonista, ma na kojoj god strani klupe sjedio, pažljivo dati obol raspravi poput marljiva studenta koji ravnalom podcrtava važne zaključke iz rasprava i članke u pojedinom zakonu. Ponekad će, da bi suhoći dijaloga dodao nešto mesa, mahati Kantom, no izvan te prividne i uredne čistoće u podtekstu ne dobivamo ništa više od tek malo ispreplitanja ozbiljnosti i populizma. Ne načinje se suvislije pitanje posljedica činjenja, odnosno nečinjenja, ali ni pozadina lica koja su od sutkinje, pilota, odvjetnika do žrtava papirnati i pasivni.

 | Author: Davor Javorović/PIXSELL Davor Javorović/PIXSELL

’’Teror’’ nastao u suradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Hrvatskog kazališta Pečuh smješten je u prilično zatvorenoj i odviše slikovitoj scenografiji sudnice Jule Lucas Erdős s tamnim kostimima Fruzsine Istvánfi. Mađarski redatelj Ivan Funk odlučuje svu pozornost usmjeriti na riječi, stoga nema ni glazbe (tek se povremeno čuju otkucaji srca i udarci prstiju u pisaću mašinu), a ni većih uzbuđenja. Osim svjedoka Lauterbacha (smireni Dejan Fajfer), svi su čitavo vrijeme na pozornici u statičnim položajima, bez promjene koda. Ta vjerna simulacija suđenja stavlja i publiku u pasivan položaj, kao one koji slušaju ili ne, pristaju na angažman ili ne. Rasprava je ponekad predugačka i iscrpljujuća, a pauza koja slijedi zbog donošenja presude dodatno usporava dvosatni ritam. Armin Ćatić staložen je i dostojanstven okrivljenik Koch, njegova eksplozija dolazi očekivano i kasnije. Puca na ivici između odgovornosti i obiteljske požrtvovnosti. No i dalje bi postupio isto, oborio avion kontra zapovijedi. Njegov branitelj Biegler (Goran Smoljanović) na samom početku otkriva karte, zgađenost procesom i plaštom, simbolom hulja. Nervozu zbog procesa otkriva manirizam s olovkom u rukama, koju će razbiti sažeta argumentacija. S druge strane, tužiteljica Nelson (Petra Bernarda Blašković) lomi svjedoke, apelira na emocije i okreće brojke u svoju korist. Njoj je prikriveno sklona i neutralna sutkinja (Tatjana Bertok). Melodramatsku notu unosi supruga žrtve, Franziska (Antonija Pintarić).

 | Author: Davor Javorović/PIXSELL Davor Javorović/PIXSELL

Glumci su čitavo vrijeme u nezavidnom položaju na sceni, s velikom količinom teksta i slabom međusobnom interakcijom, posloženi poput figurica na šahovskoj ploči. Sveopćoj tromosti pridonose i inspicijentica (Katarina Milićević Drahotuski) u ulozi nepomične zapisničarke, ali i čuvar (Duvnjak Jović) koji barem prošeta smirujući ili izvodeći svjedoke. Koliko god da su međusobne kazališne suradnje neophodne i poticajne, posebno kad u slučaju Osijeka i Pečuha sežu u doba putujućih družina iz 18. stoljeća, toliko je tim važnije promišljenije građenje zajedničkog repertoara. Iako je riječ o suvremenoj njemačkoj drami, ona je, nažalost, daleko od onih na koje se možda i poziva, poput nešto starijih ‘’Malo dobrih ljudi’’ Aarona Sorkina ili izvrsnih pojedinačnih studija slučaja u CBS-ovoj seriji ‘’Dobra žena’’. Daleko je i od pravog postavljanja pitanja. Pogotovo kad se sjetimo da se u našem kazalištu trenutačno više maše optužnicama, nego dramama.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.