S obzirom na to da je lik fikcijskog detektiva Sherlocka Holmesa zanimljiv i dan danas, možemo samo zamisliti kako je to izgledalo kad su priče o njemu bile na vrhuncu popularnosti, negdje između 19. i 20. stoljeća. Kako su Britanci imali svog detektiva i uživali čitati o njemu, i Francuzi su početkom stoljeća poželjeli imati svog. Tako je i nastao Arsène Lupin, gospodin lopov preobražen u detektiva, iz pera Mauricea Leblanca. Leblanc je navodno svoga pronicljivog lopova skicirao prema liku i djelu Mariusa Jacoba, pametnog lopova koji je pljačkao samo društvene parazite, a štedio društveno korisne ljude poput arhitekata i liječnika. Leblanc je navodno napustio studij prava da bi se bavio pisanjem krimića, a romani, pripovijetke i kratke priče u kojima se pojavljuje Arsène Lupin donijele su mu veliki uspjeh i prepoznatljivost. Tko je, dakle, Arsène Lupin? To je čovjek koji prije svega ima posebnu fiksaciju na dragulje i ostale blještave drangulije i igračke buržuja. Lupin svojom iznimnom inteligencijom i snalažljivošću lako dolazi do tih materijalnih bogatstava, no čitatelji nikad ne saznaju što čini s njima. Ono što postaje razvidno na samom početku knjige priča „Neobične pustolovine Arsènea Lupina, gospodina lopova“ je to da Lupin uopće ne treba sve te stvari do kojih tako lako dolazi, već da je jednostavno opsjednut provalama i nadmudrivanjem protivnika. Jer što će recimo s unikatnim crnim biserom kojeg se domogao ili s dijamantnom ogrlicom neke poznate kraljevske loze kad su novine na sva zvona razglasile da je ukradena?
