Život ljudi poput Reichel-Kira svodimo na onaj trenutak u kojem ga je 'izbrisao pucanj'

Neki prijelomni događaji iz nedavne prošlosti poprimili su, vrlo brzo nakon što su se dogodili, mitološke razmjere i postali svojevrsna razdjelnica iza koje se vrijeme dijeli na ono prije i na ono poslije tog događaja. Takvo je, na primjer, ubojstvo Joze Leutara, zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koji je umro od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen atentat u Sarajevu u ožujku 1999. godine. Zatim ubojstvo Zorana Đinđića u Beogradu iz 2003. godine. A tu, po svemu, spada i ubojstvo zapovjednika osječke policije Josipa Reichel-Kira, koji je u srpnju 1991. godine ubijen iz zasjede u Tenji kraj Osijeka. Ono što je zajedničko u sva tri ova slučaja je to kako niti u jednom od njih nisu otkriveni nalogodavci, iako su o njima cvrkutale (i još cvrkuću) i ptice na grani. I da je u sva tri slučaja riječ o iznimnim pojedincima koji su hrabro plivali protiv struje i za to platili najveću cijenu. Slični događaji vrlo su zahvalni za književno oblikovanje jer su dobar i točan opis vremena u kojemu se događaju slične stvari. Ipak, ubojstvo Josipa Reichel-Kira po mnogočemu se izdvaja jer je mnogo kompleksnije od druga dva. Najviše zato što je palo u vrijeme početka rata u Hrvatskoj, u svojevrsni vakuum. Zato pretjerano ne čudi da je upravo taj slučaj romanom “Gdje je nestao Kir” Elvisa Bošnjaka dobio svoju književnu verziju, što je za svaku pohvalu, bez obzira na to što na samom početku, kao ograda, stoji upozorenje kako je “roman inspiriran istinitim događajem”, a kako su “likovi i zbivanja u romanu izmišljeni i ne odgovaraju stvarnim ljudima i događajima”.